mala bara..puno krokodila...

beograd74

Zainteresovan član
Poruka
292
Koliko su pisci sujetni? Da li poštuju jedni druge? Šta tu sve ima? Šta mislite o fenomenu pravdanja svake rečenice, ili o pogrešnom tumačenju objavljenih dela?
Da li ima kradje rukopisa? Koliko su dobri srpski pisci?
Ako kažem da sam talentovana, onda dobijem etiketu da sam sujetna.
Talenat je jedno, a mukotrpan rad je drugo. Bez ozbiljnog rada nema dobrog književnog dela.
 
Koliko su pisci sujetni? Da li poštuju jedni druge? Šta tu sve ima?

Ima svačega. Imaš pisce koji glume ekscentričnost, imaš ludake, budale, pijanice ponajviše, narkomane, knjiške moljce itd itd. Sa njima nikad nisi načisto... imaš one "koji pišu za svoju dušu", odnosno tako kažu jer ništa nikad nisu objavili niti prihvataju tuđu kritiku, imaš one koji pišu da prodaju, treći pišu da ih slave za 100 godina nadajući se da će neka nova generacija 'shvatiti njihovu genijalnost'... imaš pametne pisce koji nemaju emociju, imaš emotivne pisce koji prenose patetiku na papir. Imaš one koji pišu na papiru, kucaju na kompu, na pisaćoj, na kori od drveta, kombinuju, kucaju u telefon, pišu po toalet-listićima, po rukama guzicama.

Da li ima kradje rukopisa? Koliko su dobri srpski pisci?

Internet era vlada, naravno da ima krađe rukopisa. Srpski pisci su kao i svi ostali... ima dobrih i loših. Više ovih drugih nowadays


Ako kažem da sam talentovana, onda dobijem etiketu da sam sujetna.

Jedno je kazati, drugo pokazati. Nadmenost je dobra ako je opravdana... a ni tada baš nije neka pozitivna osobina.

Talenat je jedno, a mukotrpan rad je drugo. Bez ozbiljnog rada nema dobrog književnog dela.

Kao ni bez talenta, i trunke sreće. Postoje pisci koji su imali više talenta od rada, kao i obrnuto. To se da primetiti, ko to želi da primeti. Balans je za sve uvek najbolji.
 
najprodavanija knjiga u srbini 2012 je 50 nijansi siva
naveće tiraže imamu vesna radusinović i isdora bjelica
grabljivica je štampana u 222.222 primeraka a prvi je kupila ceca za iljadu evra
nišlija stojiljković piše tekstove za državnu proslavu konstantinovog edikta
ma ludnica
 
Koliko su pisci sujetni? Da li poštuju jedni druge? Šta tu sve ima? Šta mislite o fenomenu pravdanja svake rečenice, ili o pogrešnom tumačenju objavljenih dela?
Da li ima kradje rukopisa? Koliko su dobri srpski pisci?
Ako kažem da sam talentovana, onda dobijem etiketu da sam sujetna.
Talenat je jedno, a mukotrpan rad je drugo. Bez ozbiljnog rada nema dobrog književnog dela.

Iskreno, ne interesuju me mnogo psihički profili srpskih pisaca. Ja sam samo krajnji korisnik njihovih djela i ne zamaram se mnogo time šta pisci misle o sebi i drugim piscima. Svejedno mi je da li je pisac monah pustinjak, estradna zvijezda ili heroinski zavisnik. To su njegove lične stvari i problemi, mene interesuje samo knjiga.
E, sad, kad su knjige u pitanju, činjenica je da se sve rjeđe pojavljuju mladi pisci vrijedni čitanja. Naši mladi pisci, čast izuzecima, najčešće pate od nenačitanosti, a iz toga slijedi štošta drugo. Tako nešto je napisao i Arsenić u ovom prikazu antologije mlade srpske proze: http://www.e-novine.com/kultura/kultura-knjige/84441-Strah-jezika.html

Meni se čini da je lavinu pokrenuo Marko Vidojković, čovjek koji piše kao da od srednjoškolskog gutanja Bukovskog nije pročitao ni jednu knjigu, a u ovom društvu ipak ga smatraju ozbiljnim piscem.
 
Iskreno, ne interesuju me mnogo psihički profili srpskih pisaca. Ja sam samo krajnji korisnik njihovih djela i ne zamaram se mnogo time šta pisci misle o sebi i drugim piscima. Svejedno mi je da li je pisac monah pustinjak, estradna zvijezda ili heroinski zavisnik. To su njegove lične stvari i problemi, mene interesuje samo knjiga.
E, sad, kad su knjige u pitanju, činjenica je da se sve rjeđe pojavljuju mladi pisci vrijedni čitanja. Naši mladi pisci, čast izuzecima, najčešće pate od nenačitanosti, a iz toga slijedi štošta drugo. Tako nešto je napisao i Arsenić u ovom prikazu antologije mlade srpske proze: http://www.e-novine.com/kultura/kultura-knjige/84441-Strah-jezika.html

Procitala sam clanak, super je i slažem se sa autorom. I ja sam jedna od mnogih, na koje je rat uticao, prva knjiga je o njemu, ali način pripovedanja o svemu tome je drugačiji.....Nije u pitanju sujeta, niti da li sam talentovana ili ne, nego sve to kroz šta sam prošla dok sam napisala jedno takvo delo.
Slažem se da pisac treba da čita puno knjiga, samo što trenutno čitam knjige koje mi koriste kod mog romana, i to oduzima dosta vremena...
Da li znaš za još neke književne kritičare, da ih preporučiš?
Pozdrav
 
Procitala sam clanak, super je i slažem se sa autorom. I ja sam jedna od mnogih, na koje je rat uticao, prva knjiga je o njemu, ali način pripovedanja o svemu tome je drugačiji.....Nije u pitanju sujeta, niti da li sam talentovana ili ne, nego sve to kroz šta sam prošla dok sam napisala jedno takvo delo.
Slažem se da pisac treba da čita puno knjiga, samo što trenutno čitam knjige koje mi koriste kod mog romana, i to oduzima dosta vremena...
Da li znaš za još neke književne kritičare, da ih preporučiš?
Pozdrav

Moram da priznam da mi ovo označeno nije sasvim jasno. To kroz šta si ti prolazila dok si nešto pisala čitaoce ne interesuje, niti treba da ih interesuje. Okolnosti stvaranja za tebe su značajno lično iskustvo, ali za one koji knjigu čitaju postoji samo ono što si i kako si u knjizi napisala, a to itekako zavisi od toga imaš li talenta i jesi li savladala spisateljski zanat.

Ne želim da sudim o tebi, ali, iskreno, meni je uvijek bio sumnjiv svaki poriv za književnim stvaranjem koji je bio izazvan samo sviješću potencijalnog pisca o vlastitoj posebnosti i neobičnosti ličnih iskustava. Autentični i zreli književni impuls po meni je uvijek posljedica velike ljubavi prema čitanju književnosti i ozbiljnog promišljanja literarnog naslijeđa.
 
Ok. Nisi pisac, ali si čitalac, koji traži knjige u kojima će da uživa. Da bi ti pronašla knjigu u kojoj ćeš da uživaš, pisac mora da napiše jednu takvu knjigu.
A da bi pisac napisao knjigu u kojoj ćeš ti da uživaš, on mora da zna sve o tebi. Pisac ne zna ništa o čitaocima. Pisac sluša savete, uvažava kritičare, ali ne piše zbog kritičara.
Pisac sedne, u modernom svetu, za svoj računar, vidi praznu word stranicu, sluša tišinu sobe, u mraku je, i ne misli o tebi, jer pisati možeš samo u jednom smeru, biti okrenut ka sebi, uroniti u nesvesno, u svet mašte, tu potražiti junake, izmisliti priču, napraviti sukob, otkriti svu svoju bol.
Pišem kad vidim beskućnika, pišem o njemu.
Pišem kad vidim nerazumevanje među ljudima, pišem o tome...
Pišem jer me nešto tera na to....
Ali ti o tome ništa ne znaš, samo ćeš me pročitati...možda ću ti biti monotona, možda zanimljiva....
Pozdrav
 

Back
Top