
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
MAJSTORI DUHA
Ovo moje sadašnje vreme želi nešto da zapiše za sebe u ovu knjigicu jer je teško i divno. Jedna misao i osećaj koji su naterali kišne oblake da ponovo zaplove ispod mojih kapaka
Što reče jedna moja draga prijateljica „Na muci se poznaju junaci“ i to je tačno. Moja je čast što poznajem mnogo junaka u oba sveta, ali sada bih rekla nešto o ovom, virtualnom svetu gde provodim dosta vremena....o virtuelnim junacima.
Svaki forum je onakav kakvi su ljudi na njemu. A ljudi su različiti i u reali a kamoli na forumima, koji iskreno daju mogućnost da budeš nešto što želiš a nisi. Izbor je na nama. Lično, uvek vidim čoveka, kakav god da je. Dakle karakter se postujući prikazuje. Naravno, ja taj post vidim sobom, a kako bih drugačije? Da se razumemo, prihvatam ja različitosti, ali ne moram da ih trpim ukoliko me iritiraju ili vredjaju po bilo kom osnovu. Svako od nas, kako u reali, tako i u virtualu traži društvo prema sebi, prema nekim svojim interesovanjima. Poštujem ljude koji su ono što jesu, jasni i iskreni i sposobni da vide druge a ne samo sebe. Zamumuljenost, rekla-kazala i sistem „može da bude, ne mora da znači“ ne volim a ni takve kakarktere ne poštujem ni u reali pa ni ovde. Prosto je to tako i nemam nameru da na sebi i u sebi išta menjam i radim po tom pitanju.
Na Ekonomiji, gde sam moderator, uglavnom su teške teme na kojima pišu stručni, više stručni i manje stručni a i nestručni kao ja


Postoji jedna tema na kojoj su najhrabriji ljudi...i muški i ženski. Neću reći koja je. Tu je sve. Čitavi životi, porodice, snaga, tuga, očaj....smeh i zagrljaj podrške, radovanje, briga iako se lično ne znaju. Ljudi....živi ljudi...neskriveni iza avatara, čista, surova sirova reala od koje vam se stegne srce ali ga odmah u sledećem postu neko dočeka da ga raskravi. Drže se skupa, pomažu, šale, kad jedan padne drugi pritrči da ga podigne....a užasno je teško svakome....užasno. Maksimalno poštuju ženske učesnice svesni njihove vrednosti. Putuju informacije koje su im jako važne, prosledjuju ih, pišu novopridošlima ma opet i opet...teše jedni druge i smiruju...imaju duh zajedništva iako se verovatno nikad više neće sresti na ovim virtuelnim prostorima, iako su se ovde i sreli.Ispraćaju one koji odlaze i žele sretan put, naiskrenije, mada oni samo ostaju i čekaju...čekaju....skupa...sve junaci, majstori duha.
Danas….pa…. napisah ovo….
I hoću još nešto da kažem.......forum čine ljudi onakvi kakvi su .......ponosna sam što sam ovde moderator
PS Snaga je u čoveku, gde god da je, ako je čovek...po milioniti put se uverih u to u ovom virtualnom svetu