Bilo je rano jutro. Snažni udari sjeverca postajali su sve jači, rasipajući ledene pahulje
po ionako hladnom zraku. Odjevena u debelu krznenu bundu, sa smeđom povećom
torbom preko ramena, stajala je na proširenju, uprtog pogleda u magistralu iščekujući
autobus koji je tu redovno svraćao i kupio putnike za Sarajevo. Bili su to najčešće
studenti koji su se vraćali sa vikenda.
Tog jutra na proširenju vladala je pustoš, osim nje nije bilo više nijedne duše. U daljini,
na uskom putiću koji je vodio iz pravca njene kuće, ugleda malu figuru koja se probijala
kroz pahulje i pri svakom novom koraku dobivala njoj tako poznato obličje. Bila je to
majka, sa licem uokvirenim debelom pamučnom maramom i velikom očevom bundom
na staračkim leđima. U rukama je stezala ćebe.
- Ozepćeš sine, - prišla joj je sasvim blizu, naginjući se pod snažnim udarima vjetra.
Potom je raširila ćebe i počevši od vrata obmotala je njime, čvrsto ga držeći svojim
staračkim rukama.
- Majko, - gledala ju je u čudu. Gledajući izborano majčino lice, prekriveno ljubavlju i
brigom, osjetila je kako su joj suze ispunile oči.
- Nisi trebala izlaziti po ovoj mećavi, brzo će autobus, - napokon je rekla.
Majka je samo jače stegla ćebe oko nje. Što od topline rasute po grudima, što od
topline ćebeta i majčinih ruku, hladni sjeverac je polako gubio bitku. U tom je autobus
zazviždao.
- Čim stigneš javi se, - majčin glas se gubio u zraku.
- Hoću, majko, - snažno ju je zagrlila.
Sa toplog sjedišta, brisala je rukama zamagljena stakla autobusa i upijala majčinu sliku
koja ju je mjesecima poslije grijala u velikom i nepoznatom gradu.
RiadaT.
po ionako hladnom zraku. Odjevena u debelu krznenu bundu, sa smeđom povećom
torbom preko ramena, stajala je na proširenju, uprtog pogleda u magistralu iščekujući
autobus koji je tu redovno svraćao i kupio putnike za Sarajevo. Bili su to najčešće
studenti koji su se vraćali sa vikenda.
Tog jutra na proširenju vladala je pustoš, osim nje nije bilo više nijedne duše. U daljini,
na uskom putiću koji je vodio iz pravca njene kuće, ugleda malu figuru koja se probijala
kroz pahulje i pri svakom novom koraku dobivala njoj tako poznato obličje. Bila je to
majka, sa licem uokvirenim debelom pamučnom maramom i velikom očevom bundom
na staračkim leđima. U rukama je stezala ćebe.
- Ozepćeš sine, - prišla joj je sasvim blizu, naginjući se pod snažnim udarima vjetra.
Potom je raširila ćebe i počevši od vrata obmotala je njime, čvrsto ga držeći svojim
staračkim rukama.
- Majko, - gledala ju je u čudu. Gledajući izborano majčino lice, prekriveno ljubavlju i
brigom, osjetila je kako su joj suze ispunile oči.
- Nisi trebala izlaziti po ovoj mećavi, brzo će autobus, - napokon je rekla.
Majka je samo jače stegla ćebe oko nje. Što od topline rasute po grudima, što od
topline ćebeta i majčinih ruku, hladni sjeverac je polako gubio bitku. U tom je autobus
zazviždao.
- Čim stigneš javi se, - majčin glas se gubio u zraku.
- Hoću, majko, - snažno ju je zagrlila.
Sa toplog sjedišta, brisala je rukama zamagljena stakla autobusa i upijala majčinu sliku
koja ju je mjesecima poslije grijala u velikom i nepoznatom gradu.
RiadaT.