Majcinska ljubav

U plodnoj dolini podno Anda živelo je miroljubivo pleme.
Jednoga dana grupa pljačkaša koja se beše skrivala u planinama,napade selo.
U otetom plenu našlo se i jedno dete,pa su i njega poveli sa sobom.

Ljudi iz ravnice nisu znali kako da dodju do dečaka,jer kroz kamenita bespuća nije vodio nikakav put,a tragove pljackasa na takvom terenu je bilo tesko pratiti..skoro da ih nije ni bilo.
Ipak,odlucise da pokusaju i poslaše grupu svojih najboljih ratnika da potraže dete i da ga vrate kući.

Ljudi su pokušavali sad na jedan,sad na drugi način; penjali se prvo levom,pa onda desnom stranom planine.
Ni nakon nekoliko dana mukotrpne potrage nisu daleko odmakli.

Videvši da su potpuno nemoćni i da im je trud uzaludan,odlučiše da se vrate,uprkos neobavljenom poslu.

U povratku,iznenadise se kada ugledaše detetovu majku kako im ide u susret,dok je silazila sa planine koju oni nisu mogli preći.
Na leđima je,umotanog u vreću,nosila svog sina..

Kako li je uspela?-pitali su se svi nemo,zbunjeno se gledavsi medjusobno..

Jedan od ljudi iz grupe pozdravi je i reče:"Mi smo najjači ljudi u selu,a ne mogasmo preći planinu.Kako si ti uspela?"

Žena ih je mirno posmatrala i na postavljeno pitanje,umesto odgovora,samo slegnula ramenima.
A onda je,vise govoreci sebi,nego njima,tiho rekla:"To nije bilo vaše dete..."


B. Ferrero


Ps.Pozrtvovanost i ljubav majke...nepresusan izvor divnih prica.
 
"Za one koji ne znaju teba reci da su keve postarije i podeblje zene niskog rasta ( danas na zalost vrsta u izumiranju)
koje prebivaju, uglavnom po kuhinjama, drzeci poput polumiskih licnosti na svojim plecima citavu kucu,porodicu, zivot,svet.
Od kako ih znamo odevene su uvek isto, u kucne haljine od jeftinog tamnog cicaili porheta bezoblicnog kroja:
ne zbog toga sto nemaju sta drugo vec sto im je potpuno svejedno kako izgledaju. U dzepovima njihovih slafroka su raznobojne pilule, za jetru,
zeludac, glavobolju i one ruzicaste za visoki pritisak...
Kevama retko ko donosi poklone. Svi znaju - Kevi nista ne treba. samo da smo joj zivi i zdravi. I kad joj donesemo sto grama kafe ( nemlevene ) mi joj je i popijemo.
Jedini kevin kalendar je crkveni . Jedini izlazak za godinu dana ,onaj na groblje - za zadusnice.
I makar ste vec prevalili pedesetu nikada nece zaspati dok se ne vratite kuci".
 
variant;bt84003:
"Za one koji ne znaju teba reci da su keve postarije i podeblje zene niskog rasta ( danas na zalost vrsta u izumiranju)
koje prebivaju, uglavnom po kuhinjama, drzeci poput polumiskih licnosti na svojim plecima citavu kucu,porodicu, zivot,svet.
Od kako ih znamo odevene su uvek isto, u kucne haljine od jeftinog tamnog cicaili porheta bezoblicnog kroja:
ne zbog toga sto nemaju sta drugo vec sto im je potpuno svejedno kako izgledaju. U dzepovima njihovih slafroka su raznobojne pilule, za jetru,
zeludac, glavobolju i one ruzicaste za visoki pritisak...
Kevama retko ko donosi poklone. Svi znaju - Kevi nista ne treba. samo da smo joj zivi i zdravi. I kad joj donesemo sto grama kafe ( nemlevene ) mi joj je i popijemo.
Jedini kevin kalendar je crkveni . Jedini izlazak za godinu dana ,onaj na groblje - za zadusnice.
I makar ste vec prevalili pedesetu nikada nece zaspati dok se ne vratite kuci".

Tako tople i nezne reci si izrekao o nasim majkama,Varijante..
Divno,zaista!
 
Yellowin;bt84038:
SVAKOGA OD NAS JE KEVA PONEKAD SMARALA ,ALI PRETHODNI KOMENTAR...BOOOOO!
Neke keve su bas omanule,ili nam je nezahvalnost(o nedostatku ljubavi da ne govorim)u genetskom kodu!

Mogu keve ponekad i da "omanu"..
I deca svakako mogu ponekad da osecaju zbog toga "nezahvalnost" prema njima..
Genetika nema veze sa tim,posto je sve posledica uticaja odredjenih zivotnih okolnosti...nije za opravdanje,ali jeste za razumevanje.
 

Back
Top