Magla

Screenshot_114.png


Magla je došla bez najave, bez šapata, bez koraka.
Tiha, gladna, mekana i smrtonosna.

Prvo je nestalo sunce. Niko ga nije tražio.
Niko nije pitao gde je otišlo - Samo je zaboravljeno.

Onda je pojela put. Nestao je pod njenim dahom,
Približila se kućama, liznula zidove, obavila prozore.

Ljudi su hodali ulicama, govorili reči koje nisu imale značenje,
dodirivali zidove koji nisu postojali. Bili su tu... Ili možda nisu...

Magla je prvo liznula noge, pa se popela na ruke, na oči.
Pokušala sam da se setim svog imena, ali je bilo prekasno.

Zvuk koraka je bio mutan, vreme je ležalo pod njenim dahom.
Ljudi su ćutali... glasovi su se topili...

Nisu se pitali - samo su nestajali. Nije ostalo ničeg.
Ni tela. Ni sećanja. Ni sveta.

Samo ona. Samo magla.
I njen gladni dah, koji čeka sledeći obrok.
♾️
 
Ne znam zašto niko nije primetio njen dolazak. Zašto niko nije pružio otpor, učinio sve da se ona razbije. Da nestane.
Teško je kad nestanu sećanja. I govor i razumevanje govora. A ona je tu.

Magla. Možda ju je neko pozvao da dođe? Da se pojavi i uništi sve.

Da li je to i dobar način da se počne sve iz početka?

Da se ponovo rađamo, smejemo, plačemo, da živimo..kao Feniks što se diže iz pepela.
 
Ne znam zašto niko nije primetio njen dolazak. Zašto niko nije pružio otpor, učinio sve da se ona razbije. Da nestane.
Teško je kad nestanu sećanja. I govor i razumevanje govora. A ona je tu.

Magla. Možda ju je neko pozvao da dođe? Da se pojavi i uništi sve.

Da li je to i dobar način da se počne sve iz početka?

Da se ponovo rađamo, smejemo, plačemo, da živimo..kao Feniks što se diže iz pepela.
Putovala sam jednom automobilom od Budimpešte prema Segedinu... Naišli smo za kilometarsku maglu, nepojmljivo gustu i neprozirnu.
Vozila sam kao brzinom koraka, a u farovima tražila isprekidanu belu liniju na putu kao putokaz...prolazila sam pored drugih parkiranih
automobila koji su blinlirali... ta magla je trajala kilomentima, skoro sasvim neprozirna... I kakav otpot sam mogla da pružim tom čudovištu,
koje je trajalo dokle je ono htelo... odjednom, kao da je nožem presečena slika, našla sam se na osunčanom putu prema kući... Inače, ovu
pesmu je u stilu magic realism-a u kojoj je sve moguće...
:vzagrljaj: :heart:
 
Магла нам је живот
у најмрачнијем делу дана
када је најхладније
по пустињи
талас магле
са мора се разлије
и кондезује на наше ножице

 

Back
Top