MAGISTRALA

Jos jedan mladi zivot
nestao je
jos jedno srce da kuca
prestalo je...
Zalud sav zivot prepun ideala,
uzalud sve zelje, nade i snovi,
prokleta je ova magistrala,
odose neciji sinovi!
Jos jedan dan pun suza mojih,
majka sam, zalim,
i suze ne brojim
samo se jako, ali bas jako
za svakog sina bojim...
Prokleta nek je i ta sloboda,
putevi nasi zivote nose...
dok ovo pisem, jecam,
i secam se njegove smedje kose...
Mladost - ludost, kazu stari,
a svi smo mladi bili...
brzinom svetlosti smo jurili,
i alkohol smo pili...
Tuga i zalost sad vlada mnome,
ne mogu nikom da sudim...
ne zelim zlo nikome,
i volela bih jednom
da se u bezbednom svetu budim.
 

Back
Top