Magare

I ne tako davno o životu je još maštao
Ali bio je mlad, mada inteligentan
I uvek sa željom da ne bude deo gomile bez imena
Već junak Remboa i kamija
(udisao je život sa distance)
I ponekad zna, da stojeći sam, prijatelje zamišlja
Oni su tu, uvek uz njega, na dohvatu ruke

Lica koja prolaze

There was a time
When he used to make plans
But he was young
Although clever minded
And he never wanted
To be a part
Of a nameless crowd
Just reading Rembaud and Camus
(He was breathing a life from distance)
From time to time, sending shaki'n regards
To invisible friends
Passing him by and waving to him, surrounding him
Watching people every day

 
Poslednja izmena:
O, "magareće godine", godine mladosti, tako pametne,
a bez mudrosti.
Jadni su junaci Remboa i Kamija, ne povratili se.

Dolazi vreme kad mit o Sizifu postaje stvarnost.
Do tada magare mora da nauči kako da zbaci nepotrebni tovar.
A onda - počinje pravi život.
Život lica koja prolaze.
O, jeeee... :)
 
Poslednja izmena:
Одавно се не виђамо...
Ја сам изгледа прешла у следећи ниво или се вратила на почетак, све је то релативно. Али од кад сам појмила снагу природе( лажем, само назирем али је целим бићем осећам) , непрегледност космоса( чији смо делић) и бесконачност времена у ком се ни у траговима не назире наше постојање...само гледам да уживам у свему.
Нема стреса, немам амбиција ...скоро па недодирљива за све што ме не чини срећном.

А? Јел довољно вилозофски? :D
А истина је.
 
Magare je vrlo korisna i pametna životinja.
Kada dođu vanzemaljci neće se obratiti ljudima neg magaradi. Pametnijima.
A vi slušajte i uživajte, ne pravite se (ne lažite sebe) da vam ne prija:
 
Poslednja izmena:
Одавно се не виђамо...
Ја сам изгледа прешла у следећи ниво или се вратила на почетак, све је то релативно. Али од кад сам појмила снагу природе( лажем, само назирем али је целим бићем осећам) , непрегледност космоса( чији смо делић) и бесконачност времена у ком се ни у траговима не назире наше постојање...само гледам да уживам у свему.
Нема стреса, немам амбиција ...скоро па недодирљива за све што ме не чини срећном.

А? Јел довољно вилозофски? :D
А истина је.
:heart:
"Ko to peva moju pesmu?"
Čitam ovde svoje tekstove koje potpisuju kojekakvi šabani.
Ili isečke tekstova.
"Plagijat je najiskreniji oblik priznanja vrednosti".
Pa rekoh da pozdravim publiku, da kažem da još uvek pišem, i da se radujem.
"Ko to peva moju pesmu?"
Tvom vilozofskom statusu nedostaje spuštanje garda.
Prema svemu. Prema bilo čemu.

Naročito prema novoj muzici. Različitoj. Da li je možeš poslušati bez predrasuda? Kao skup nota, bas registara i polutonova?
 
Poslednja izmena:
Da li je možeš poslušati bez predrasuda? Kao skup nota, bas registara i polutonova?
Јамачно. Предрасуде су остале негде тамо..иза.
,,Ко то пева твоју песму?"
А види, мени би био био комплимент. Потврда моје посебности, но ја сам само блентава Ната. Моју песму нико не пева.
Да умем да завидим, теби бих завидела што певају твоју песму.
❤️
 
Upoznali smo se kasno, dodirnuli rečima tik pred moje izbacivanje. Ostrakovan neartikulisano viče i ne zvuči dobro.
Prošao sam bolje od Sokrata, istina, vreme se promenilo. Socijalna smrt nije nužno i fizička.
Hvala na rečima koje još uvek procesuiram. :) Živa bila!
 

Back
Top