Ma tako svi

zla baba

Aktivan član
Poruka
1.093
ustajem kao da su me tukli, stalno se nesto brinem, u naletima me hvata depresija, brinem zbog posla, zbog para zbog dece zbog sebe...zabrinuto iscekujem sta ce nas sve snaci....kad legnem hiljadu stvari mi bombarduje mozak...nemam vremena nizasta a u principu nista tako bitno ne radim da ne mogu da odvojim vreme za na primer neku kafu sa drugaricom
i pozalim se drugarici a ona meni kaze ...ma tako svi
a ja se sve mislim ili je prolece pa kao meteropata sam podlozna uticaju vremena pa sam sva takva nikakva ili je prosto to neka atmosfera ovde gde zivimo...ili je prolece....i da li bas tako svi
a drugarice? sta vi kazete.....
 
Poslednja izmena:
ustajem kao da su me tukli, stalno se nesto brinem, u naletima me hvata depresija, brinem zbog posla, zbog para zbog dece zbog sebe...zabrinuto iscekujem sta ce nas sve snaci....kad legnem hiljadu stvari mi bombarduje mozak...nemam vremena ni zasta a u principu nista tako bitno ne radim da ne mogu da odvojim vreme za na primer neku kafu sa drugaricom
i pozalim se drugarici a ona meni kaze ...ma tako svi
a ja se sve mislim ili je prolece pa kao metreopata sam podlozna uticaju vremena pa sam sva takva nikakva ili je prosto to neka atmosfera ovde gde zivimo...ili je prolece....i da li bas tako svi
a drugarice? sta vi kazete.....
Nekima je vreme samo izgovor za prenemaganje. Leti je prevruce, zimi prehladno, u prolece i jesen...
A neki stvarno pate od promena.
Kod mene nema veze sa vremenom, nego sa pravim nemirom. Vec neko vreme se trgnem oko 04h i vise ne mogu da zaspim, pa ceo dan tumaram k'o izgubljeno pile...
Mnogo toga me muci. Svasta bih! Ne mislim na hir, nego na ozbiljne ideje, a nikako da ih sprovedem u delo. Pocnem svasta, pa se zapetljam. I onda zavrsim ovde, gubeci vreme...:(
 
Poslednja izmena:
ustajem kao da su me tukli, stalno se nesto brinem, u naletima me hvata depresija, brinem zbog posla, zbog para zbog dece zbog sebe...zabrinuto iscekujem sta ce nas sve snaci....kad legnem hiljadu stvari mi bombarduje mozak...nemam vremena ni zasta a u principu nista tako bitno ne radim da ne mogu da odvojim vreme za na primer neku kafu sa drugaricom
i pozalim se drugarici a ona meni kaze ...ma tako svi
a ja se sve mislim ili je prolece pa kao metreopata sam podlozna uticaju vremena pa sam sva takva nikakva ili je prosto to neka atmosfera ovde gde zivimo...ili je prolece....i da li bas tako svi
a drugarice? sta vi kazete.....
da ti kaze nesto tvoja drugarica..iebes takav zivot
 
ustajem kao da su me tukli, stalno se nesto brinem, u naletima me hvata depresija, brinem zbog posla, zbog para zbog dece zbog sebe...zabrinuto iscekujem sta ce nas sve snaci....kad legnem hiljadu stvari mi bombarduje mozak...nemam vremena ni zasta a u principu nista tako bitno ne radim da ne mogu da odvojim vreme za na primer neku kafu sa drugaricom
i pozalim se drugarici a ona meni kaze ...ma tako svi
a ja se sve mislim ili je prolece pa kao metreopata sam podlozna uticaju vremena pa sam sva takva nikakva ili je prosto to neka atmosfera ovde gde zivimo...ili je prolece....i da li bas tako svi
a drugarice? sta vi kazete.....

Ovo prvo u danasnje vreme tako normalno, ali mora se depresiji stati na put.
Za jednu kafu sa drugaricom se uvek moze naci vremena :)
 
Vise manje, da.
Razlika je samo u tome kako se ko nosi sa brigama, ali u svakom slucaju treba imati neki izduvni ventil od svega, pa makar i ta kafa.

Baš to.
Ja sam po prirodi prilično opuštena...u fazonu ' kako ćemo, lako ćemo' što je s jedne strane dobro jer retko kad dovedem u pred-infarktno stanje i trudim se da gledam pozitivno.Mada je to ponekad bolje za druge nego za mene....pošto koliko širim pozitivu, toliko lako upijam tuđu depresiju...

Imam periode kad me sastavi...ovih dana sam naprimer baš brinula oko svega...nemaš stalni posao, ne znaš odakle bi krenuo, toliko planova a ništa da se konačno realizuje, selidba, budućnost...
Uglavnom se onda zavučem na par dana u krevet, isplačem i onda krenem bistre glave polako da stavljam na papir sve što treba uraditi i sređujem koliko mogu život.
 
ja moram nesto da dodam.
ja sam ove nedelje na poslu prozivela pakao..maltretiranje, ponizavanje, cist mobing.
nisam spavala nocu, nije mi bilo dobro..bilo je mach, mach gore nego sto si rekla.
onda sam u cetvrtak cula vest za kumica..
preplakala vece. prezivela petak.poslala nekoliko poruka za malu tijanu. za nju jos nije kasno.
danas?
sutala, popila kafu, druziala se sa sinom. spremila rucak. idem na kafu. i da setam.
necu dozvoliti da mi ono rzuno shebe ono lepo u zivotu.
jer zivot je heben. i kratko traje.
blah, kaka patetika:))
odoh:)
 
Briga je dobra i pozeljna,ponekad i po malo.Mora se naci vrijeme za sebe i svoje ceife.Mene bi ubilo da ne odvojim vrijeme za kafu s prijateljicama na kojoj 5 minuta pricamo o tekucim problemima,ostalo se jako dobro zezamo i nakupim snagu za sve .Ventil moras imati,inace ces postati totalno depresivna i negativna i ona ebes zivot.
 
Vec deset meseci me prati raspolozenje opisano u uvodnom postu sa malim prekidima od par dana. Znam uzrok, nisam znala kako da ga pobedim. Nisam od onih koji umeju da se trznu kad je potrebno. Smotana sam valjda ili mi nije stalo vise.

Uzrok se "lijeci" akcijom.Kad ne mozes sama da ga pobijedis uvijek ima neko kome vjerujes i ko moze sa strane ispravno da sagleda stvar i da te usmjeri.
 

Back
Top