M A R I N A

I


Zatičem te
Svežu svakog jutra za stolom kako pišeš

Osluškujem te
U bujici prvih postoktobarskih grcaja umetnosti

Vidim te
U godinama koje si obeležila svojim stihom

Zapažam te
Na kišom opranim prozorskim oknima

Primećujem te
Među ljude koji su bili gordi i čvrsti pod udarcima

Znam te
Svake večeri zapljuskuje me plima tvog prisustva

Govoriš mi
Olujnim letnjim bojama razbesnelog neba



II



Mislio sam o tebi kao o zagubljenom detetu
Nisam ni znao da nailaziš
Na zagrižene poglede ljudi i oštre nokte žena
Na prepečen hleb i gorku vodu

Ti poslednji odani tragaču Umetnosti
Poznavateljko belih soba tuđih sudbina
Nespretna sa zamkama koje donosi život
Penješ se stepenicama trnja u budućnost

Pretvarala si svojom snagom pesnika
Nevidljivo u vidljivo pepeo u vatru
Znala si sve i nisi ništa znala
U svetu punom teških ljudskih zabluda

Zaklopi knjigu reč pođi ka nebu
Život se davi pod tvojim nogama
Jedino ne znam šta te to potseća na svet
Koji ti jutrom donosi pehar sveže kukute
 
Da, posvećeno Marini Cvetajevoj. Pesma ima još dva dela, stim što sam četvrti napisao .... videćete kada sve to sredim i sa njom se završava ova, da tako kažem zbirka. Zahvaljujem vam na čitanju i komentarima.
 

Back
Top