Lutam,jos vitak,sa osmehom mutnim,
prekrstim ruke,nad oblacima belim,
ali polako,sad vec jasno slutim
da umirem,i ja,sa duhom potamnelim,
teskim, neveselim
Lutam,jos vitak,sa sapatom strasnim
i otresam clanke,smehom prelivene,
ali,polako,tragom svojim slutim:
tisina ce stici,kad sve ovo svene
i mene,i mene.
prekrstim ruke,nad oblacima belim,
ali polako,sad vec jasno slutim
da umirem,i ja,sa duhom potamnelim,
teskim, neveselim
Lutam,jos vitak,sa sapatom strasnim
i otresam clanke,smehom prelivene,
ali,polako,tragom svojim slutim:
tisina ce stici,kad sve ovo svene
i mene,i mene.