Verovatno su neki pomislili da se radi o filmu istog naziva, a nije o tome reč.
Pronašao sam priču iz indijske mitologije, a koja se sasvim lepo može primeniti u svakom vremenu, pa i našem.
-----------------
Vrhovni bog Brama je jednom, prerušen u putnika, išao zemljom gledajući šta ljudi rade. Na jednom proplanku ugledao je čovjeka kako vježba gađanje strijelom u metu. Taj čovjek je to uporno radio čitav dan, i Brama mu najzad priđe i upita ga:
"Reci mi, dobri čovječe, zašto tako uporno vježbaš?"
Ovaj mu odgovori da je on najbolji lovac na jelene na svijetu i da ima samo jedan cilj u životu - da ga niko u tome ne pretekne.
"Otkud znaš da si najbolji?", upita Brama.
"Nema sumnje u to", odgovori čovjek, "ja sam jedini na svijetu odjednom ubio tri jelena jednom istom strijelom. Sačekao sam da se poredaju u jednoj liniji i tada sam odapeo strijelu. Ona je probila dva jelena i zaustavila se u trećem. Niko osim mene to nije uspio".
"Nisi ti najbolji", rekao je Brama, "da bi bio najbolji na svijetu morao bi jednom strijelom da ubiješ čitavo krdo jelena".
"To je nemoguće", pobuni se čovjek.
"Sasvim je moguće. Ja sam Brama i mogu da te naučim da to postigneš." Brama je zbacio putničku odjeću i pokazao se pred lovcem u svom sjaju svoje božanske prirode.
"Nauči me", uzviknuo je čovjek, "ja ću učiniti sve da postanem najbolji lovac na jelene na svijetu! Sve!!!"
"Da bi to postigao ne treba da vježbaš lukom i strijelom, već treba da meditiraš. Uđi u pećinu, seljaci će ti ispred nje ostavljati hranu i vodu, i sve svoje budno vrijeme meditiraj. Poslije nekog vremena postaćeš najbolji lovac na jelene na svijetu. Jednom strijelom moći ćeš da ubiješ krdo jelena."
Ne oklijevajući ni trena, lovac na jelene je ušao u pećinu i počeo da meditira. Brama ga je zaboravio - znate, bogovi su ponekad zaboravni - i poslije trideset godina, kad je opet prolazio tim krajem, sjetio se šta je tražio od onog čovjeka. Došao je do ulaza u pećinu i u polumraku ga ugledao kako meditira zatvorenih očiju. "Hej, probudi se, probudi se!", povikao je Brama, "već trideset godina meditiraš. Evo ti luk, evo ti strijele, ti si sad najveći lovac na jelene, na svijetu ti nema ravnog..."
Od čovjeka je do Brame dospjelo samo tiho mrmljanje: "Kakav luk? Kakve strijele? Kakav lovac na jelene?!? Ja hoću samo Istinu!"
Pouka ove priče je da je lični interes ono što često dovodi ljude na duhovnu stazu: neki žele konkretne moći, neki hoće mudrost uz pomoć koje će bolje razumjeti sebe i svijet, neki žele da jednostavno postanu bolje osobe koje će okolina poštovati i uvažavati, neki očekuju nagradu koju će im više sile dodjeliti zbog duhovnih vrlina... Koliko god neki od ovih ciljeva zvučali uzvišeno, sve su to ego-igrarije koje nas uvlače u ovu priču, obećavajući konkretnu korist i konkretne nagrade. Ali, pravi spiritualni razvoj je uvijek nešto potpuno drugačije od onoga što očekujemo na početku puta. Što dalje odmičemo na tom putu, sve više shvatamo da ciljevi koje smo prethodno postavili nikako nisu krajnji ciljevi, već samo usputne stanice na putovanju ka Najvišem Cilju. Rad na sebi, s spiritualnim ciljem, je moćna rijeka koja polako ali neumitno usisava u sebe sva druga ponašanja. Ona mogu da traju duže ili kraće, ali se na kraju uvijek uliju u tu rijeku i sve biva podvedeno pod isti Cilj; kada se cijeli predamo Najvišem Cilju, sve ostalo će s vremenom doći na svoje mjesto.
-------------------------------------------------------------------------------
Razmislite,
da li je bolje početi sa duhovnim jačanjem iz ma kojeg razloga ili bežati i od same pomisli da se radi na svojoj duhovnosti.
Izbor je samo vaš, ali imajte na umu da jedan " Čovek ne može služiti dva gospodara".
Laku noć svima želim.
Pronašao sam priču iz indijske mitologije, a koja se sasvim lepo može primeniti u svakom vremenu, pa i našem.
-----------------
Vrhovni bog Brama je jednom, prerušen u putnika, išao zemljom gledajući šta ljudi rade. Na jednom proplanku ugledao je čovjeka kako vježba gađanje strijelom u metu. Taj čovjek je to uporno radio čitav dan, i Brama mu najzad priđe i upita ga:
"Reci mi, dobri čovječe, zašto tako uporno vježbaš?"
Ovaj mu odgovori da je on najbolji lovac na jelene na svijetu i da ima samo jedan cilj u životu - da ga niko u tome ne pretekne.
"Otkud znaš da si najbolji?", upita Brama.
"Nema sumnje u to", odgovori čovjek, "ja sam jedini na svijetu odjednom ubio tri jelena jednom istom strijelom. Sačekao sam da se poredaju u jednoj liniji i tada sam odapeo strijelu. Ona je probila dva jelena i zaustavila se u trećem. Niko osim mene to nije uspio".
"Nisi ti najbolji", rekao je Brama, "da bi bio najbolji na svijetu morao bi jednom strijelom da ubiješ čitavo krdo jelena".
"To je nemoguće", pobuni se čovjek.
"Sasvim je moguće. Ja sam Brama i mogu da te naučim da to postigneš." Brama je zbacio putničku odjeću i pokazao se pred lovcem u svom sjaju svoje božanske prirode.
"Nauči me", uzviknuo je čovjek, "ja ću učiniti sve da postanem najbolji lovac na jelene na svijetu! Sve!!!"
"Da bi to postigao ne treba da vježbaš lukom i strijelom, već treba da meditiraš. Uđi u pećinu, seljaci će ti ispred nje ostavljati hranu i vodu, i sve svoje budno vrijeme meditiraj. Poslije nekog vremena postaćeš najbolji lovac na jelene na svijetu. Jednom strijelom moći ćeš da ubiješ krdo jelena."
Ne oklijevajući ni trena, lovac na jelene je ušao u pećinu i počeo da meditira. Brama ga je zaboravio - znate, bogovi su ponekad zaboravni - i poslije trideset godina, kad je opet prolazio tim krajem, sjetio se šta je tražio od onog čovjeka. Došao je do ulaza u pećinu i u polumraku ga ugledao kako meditira zatvorenih očiju. "Hej, probudi se, probudi se!", povikao je Brama, "već trideset godina meditiraš. Evo ti luk, evo ti strijele, ti si sad najveći lovac na jelene, na svijetu ti nema ravnog..."
Od čovjeka je do Brame dospjelo samo tiho mrmljanje: "Kakav luk? Kakve strijele? Kakav lovac na jelene?!? Ja hoću samo Istinu!"
Pouka ove priče je da je lični interes ono što često dovodi ljude na duhovnu stazu: neki žele konkretne moći, neki hoće mudrost uz pomoć koje će bolje razumjeti sebe i svijet, neki žele da jednostavno postanu bolje osobe koje će okolina poštovati i uvažavati, neki očekuju nagradu koju će im više sile dodjeliti zbog duhovnih vrlina... Koliko god neki od ovih ciljeva zvučali uzvišeno, sve su to ego-igrarije koje nas uvlače u ovu priču, obećavajući konkretnu korist i konkretne nagrade. Ali, pravi spiritualni razvoj je uvijek nešto potpuno drugačije od onoga što očekujemo na početku puta. Što dalje odmičemo na tom putu, sve više shvatamo da ciljevi koje smo prethodno postavili nikako nisu krajnji ciljevi, već samo usputne stanice na putovanju ka Najvišem Cilju. Rad na sebi, s spiritualnim ciljem, je moćna rijeka koja polako ali neumitno usisava u sebe sva druga ponašanja. Ona mogu da traju duže ili kraće, ali se na kraju uvijek uliju u tu rijeku i sve biva podvedeno pod isti Cilj; kada se cijeli predamo Najvišem Cilju, sve ostalo će s vremenom doći na svoje mjesto.
-------------------------------------------------------------------------------
Razmislite,
da li je bolje početi sa duhovnim jačanjem iz ma kojeg razloga ili bežati i od same pomisli da se radi na svojoj duhovnosti.Izbor je samo vaš, ali imajte na umu da jedan " Čovek ne može služiti dva gospodara".
Laku noć svima želim.