
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
LONAC
Svi idemo sve dalje
i ma koliko išli uvek nas prati
to famozno pitanje novca
tek nam eto malo nosevi vire
iz vrijućeg ekspres lonca
samo zato što mu ventil sigurnosti nije dobar
a ni ona guma oko poklopca ne dihtuje
sve za šta se uhvatiš baguje
a obraz i duh najviše
te čovek se čoveku zbog novca više ne raduje
beži, skriva se, laže i dušu naopačke izvrće
čovek čoveku tudj postade.
Svi idemo sve dalje jedni od drugih
iako zbijeni u istom smo loncu
jer
gde god poš’o u lonac si doš’o.
Zaključak: iz lonca nema beganje, već samo lagano kuvanje…

Inspirisano Stipanovom pesmom "Na tragu svetlosti" od 15.06.2012.
PS Dobar dan narode blogerski

