LJUBOMORA

Ljubomora na pocetku veze, moze da se tolerise. Kasnije, kad se veza izgradi, moze samo da truje i unazadi istu. Ima neceg unizavajuceg u ljubomornom pogledu osobe koju volis, nekako je cini sitnom i nedostojnom onih lepih osecanja sa pocetka veze.
 
ljubomora ze mene nikako ne može biti ispravna,
čak ni maskirana u tobože veliku ljubav.
Samo izgovor i opravdanje koje nalazimo za sebe.
Ljubav je poverenje, iskrenost i poštovanje...ako osetimo ljubomoru, trebamo se zapitati šta je od ovoga u našoj vezi narušeno.
Ili pak, češće, šta je to u nama samima što ovo narušava.
Ozbiljan i zreo razgovor sa nama samima mogao bi nam dati mnoge odgovore i uzroke.
 
Prirodno je osecati ljubomoru. Ali kao sto znamo da je struja korisna za mnoge stvari u olaksavanju zivota, tako znamo da ako se igramo sa njom moze da nas ubije.

Daklem, treba razumeti ljubomoru, i usmeriti je, ili suzbiti. U sustini ljubomora je osecaj sopstvene vrednosti, povredjen nepoverenjem. Ljubomora je podsistem instikta, instikta samoprezervacija ili opstanka.
 
Nije više pitanje od kuda ljubomora, kada i ili zbog čega se javlja...

Pitanje je kako se izboriti sa njom? Kako je prevazići?
Lako je reći zavoleti sebe, kao da do sada sebe nismo voleli (možda i previše, i možda samo sebe).
Moguće je prevladati ljubomoru voljom.
Ne u trenutku tako što ćemo da se uzdržimo od ispoljavanja. To nije prevladavanje.
Treba doći dotle da je ne osećamo.
Kako?
Svesno i često razmišljanje o tome. Staviti sebe u ulogu partnera prema kome je okrenuta ljubomora. Staviti se u poziciju razumevanja svih poriva koji su svojstveni čoveku i koji nisu izraz zlobe već prirode. Pokušajte da razmišljate na način pružanja (razumevanja i ljubavi) a ne oduzimanja (slobode) kao želje za posedovanjem. Nemoralno i nedopušteno je posedovati nekoga (orobiti). Ali pravo da budemo orobljeni dajemo drugome iz razloga da bi smo to isto pravo dali sebi. Samo, bez obzira što dajemo svoju ličnu slobodu (to je naša dobrovoljna odluka), nemamo pravo da uzurpiramo tuđu. To što vi poklanjate ili dajete kao žrtvu, nije a priori obavezujuće za onoga kome je ta žrtva upućena ukoliko taj neko nije tražio tu žrtvu. Ali onda se postavlja pitanje, da li taj neko to želi besplatno ili šta on daje u toj razmeni? Da li je odnos isto za isto.
To što čitaju na venčanju da supružnici moraju da budu verni je trućanje. Partneri u toj sferi određuju svoje odnose i ne može se institucija mešati u vašu privatnost ili legalizovati u 21. veku orobljavanje.
Ne govorim ja ništa protiv "vernosti" i takvoj vrsti sporazuma, ali to je stvar dobrovoljnosti a ne prisile.
I druga varijanta da se oslobodi ljubomore je uzimanje pozitivnih primera razumevanja (iz okoline) kojeg se trenutno bojite jer je po vama to prešlo neke granice koje ste vi postavili.
Dakle, granica našeg razvoja smo mi sami.
 
Postoji jedan drugi problem u toj priči, što se ne želi shvatiti, a što je uslov da bi se ljubomora eliminisala.
To je poistovećivanje ljubavi i seksa.
Verovanje da je seks apsolutni izraz ljubavi.
I verovanje da je vanbračni seks ili seks van veze dokaz da ljubav u vezi ne postoji ili da se deli.
Postoje čak neoborivi dokazi da seks "sa strane" može pozitivno da utiče na vezu i ljubav između partnera (ali i ne mora i to je ono čega se plašite).
Ali vi ne možete da sprečite prirodu. Preko određene mere ispoljavanje posedovanja i prava na nečiji život može biti veoma kontraproduktivno.
Ne radi se ovde o mome ličnom mišljenju već o stavu savremene psihologije.
Radi se o pravima svake individue.
I još jednom da naglasim.
Ljubav partnera prema vama i skladan odnos, ne znači da su umanjeni zbog avantura sa strane niti se nasilnim sprečavanjem istih, veza može ili treba održavati (jeebeš onda takvu vezu).
Svesni smo da je puno razvoda čiji je glavni uzrok nalaženja partnera van braka i zaljubljivanje u istog.
Nisu njihovi supružnici bili nesposobni u sprečavanju da napuste porodicu, već je to bilo nemoguća misija.
Nije mali broj onih koji ni u drugom braku ne ostanu jer im je takva priroda. Sem ako ih u međuvremenu ne pregazi vreme i ne splasne interesovanje.
Treba razlikovati razvode u kojima je došlo iz drugih razloga pa se vanbračna veza može smatrati kao sekundarni razlog ili je nije ni bilo pre razvoda.
 
Poslednja izmena:
И ако у теби нема ни трунке зависти, мржње и љубоморе, биће као да читаш текст на језику који не разумеш. z:lol:

Ако пак то постоји у теби.. посматрај себе...
Када настају, како и зашто.. колико нијанси има...

и шта ти те мисли чине...:sanke:

Hmmm, zavist, mržnja i ljubomora u istom košu, pa, ko bi ga znao, lično se ne slažem, ali ne kažem da sam u pravu.
Ovde se piše uopšteno, ali niko nema snage da prizna sopstvena osećanja.
Mislim da nikad nisam bila zavidna u smislu onaj ima pare, ona je lepša od mene, ona se bolje udala....ali, osetila sam bes, sad da li i to ovde spada, ne znam, osetila sam be ne jedared kad vidim kako se neko muči i pošteno radi a ne može da zaradi ni za 'leb, a opet tamo neko drugi kojekakvom mufljažom, lažima, krađom, pripadnošću nekakvoj partiji ima i 'leba i preko 'leba.
Mržnju sam osetila, priznajem sa povelikom dozom stida, prema svekrvi jer sam joj prišla kao roditelju a dobila samo uvrede, podsmeh, podmetanje noge i još mnogo mnogo gadosti o kojima ne bih.
Ljubomoru sam osetila u ranoj mladosti kada me je prevario momak koji mi je bio prva ljubav i ta agonija je trajala podugo, ne bih je nikome poželela. Iz nekog razloga je želeo da ostane samnom za vjeke vjekova, ali je u isto vreme voleo i da muva druge devojke. Kada sam konačno shvatila da je nezreo, ostavila sam ga, ali je bol trajao podugo.
 
LJUBOMORA



moze biti ispravna i neispravna

ISPRAVNA – ima za cilj da se zastiti nesto sto je nama drago…
NEISPRAVNA – kao ZAVIST i sumnja…

ZAVIST je negativan oblik ljubomore.

Zavidna osoba mozda tajno zadrzava dobro od onoga koji izaziva njenu ljubomoru ili mozda zeli da takvoga zadesi zlo.
Ponekad, zavidna osoba ne moze sakriti svoja osecanja. Moze biti navedena da otvoreno naudi drugoj osobi….
Iako mozda ljubomora ne upravlja nasim zivotom, medjutim do neke mere, sve nas pogadja ljubomora – nasa vlastita osecanja ljubomore i ljubomorna osecanja drugih.
Svi smo podlozni ljubomori, ali se mozemo boriti protiv nje, mozemo je savladati… ako je prepoznamo i ukoliko to zelimo … Sve zavisi od nas samih…

Zavist je osecaj neodobravanja i nezadovoljstva prema drugima zbog njihovih dostignuca, poseda ili bilo kojih licnih stvari….

Zavidna osoba zeli ono sto drugi imaju i moze osecati da ono sto poseduju ne zasluzuju.

Zaavidna osoba dok se bori da se uzdigne na nivo onih kojima zavidi ona se degradira moralno, zrtvujuci ispravne principe. Cak i ako uspe, to je privremeno.


Zavist je izraz MRZNJE….

Koren zavisti je u SEBICNOSTI.

Zavidna osoba omalovazava one kojima zavidi tako sto umanjuje njena dostignuca neprikladnim kriticizmom ili dovodi u pitanje njene sposobnosti i motive.

Zavidne osobe naginju da budu NEPOVERLJIVE i SUMNJICAVE prema rivalima.

Zavidna osoba je POSESIVNA, pretetano sumnjicava, postavlja mnoga pravila i zahteve...

A na kraju prava LJUBAV NIJE LJUBOMORNA ….

Da li mozete prepoznati sopstvenu ljubomoru …..?????

I sta onda radite?

Tako ukorenjena u nama …. vreba da naudi … nama i drugima….

Lako prepoznamo ljubomoru drugih … ali svoju???

Kada je prepoznamo treba je odmah izbaciti iz misli … da ne bi uhvatila korena u nasim srcima…

Jer ako se odmah ne savlada taj osecaj ljubomore lako moze prerasti u neki oblik nenaklonosti ili mrznje …. koji nas opseda i razara polako… narusava nas mir i kvari sustinu naseg bica… stvarajuci koroziju na nasem srcu cineci ga neprikladnim za ljubav....



znaci tema je ljubomora, zavist i sve o tome...

bye
trepp-1.gif
Ljubomora mi je nekako vise vezana za ljubavna osecanja a zavist za ostalo.
 

Back
Top