jako sam ljubomorna na život jednog druga... jedno vreme smo se zabavljali a onda raskinuli jer to nigde nije vodilo... problem je u tome šta mene jako opere ljubomora kad čujem da on negde otputuje na duže vreme ili da izlazi s s drugaricama... iako realno nemam pravo na to jer mi je on niko i ništa… karakterno smo slični i zapetljali se u to vreme verovatno iz čiste zabave… kad te informacije o njemu dođu do mene mrzim i njega i tu osobu koja ih je prenela... najbolje mi je kad ga ne vidim i ne čujem jer nemam nežna osećanja niti se ložim na njega... koji je moj problem?!
volela bi da se rešim toga... te posesivnosti i zavisti i osećanja koja me truju... možda bi bilo lakše da znam zašto je tako... jer momak me ničim nije zadužio
ja isto imam mogućnosti da putujem... on je s druge strane uvek bio sedilački tip... kojem sam ja prepričavala izlete... sad se pokrenuo a meni opet nije pravo... imam osećaj da se takmičim s njim...
meni to njegovo iskreno deluje kao preserans... deluje mi kao da je odjednom oživeo i počeo da radi ono o čemu sam ja njemu pričala za vreme našeg drugarstva... htela sam da pobegnem od njega a sad stalno slušam o onome šta sam ja volela a šta on sad radi... živcira me... a čovek ništa nije kriv
volela bi da se rešim toga... te posesivnosti i zavisti i osećanja koja me truju... možda bi bilo lakše da znam zašto je tako... jer momak me ničim nije zadužio
ja isto imam mogućnosti da putujem... on je s druge strane uvek bio sedilački tip... kojem sam ja prepričavala izlete... sad se pokrenuo a meni opet nije pravo... imam osećaj da se takmičim s njim...
meni to njegovo iskreno deluje kao preserans... deluje mi kao da je odjednom oživeo i počeo da radi ono o čemu sam ja njemu pričala za vreme našeg drugarstva... htela sam da pobegnem od njega a sad stalno slušam o onome šta sam ja volela a šta on sad radi... živcira me... a čovek ništa nije kriv
