Razgori zora sve vatre
što u tebi gore.
I svi biseri ti padoše s vrata.
A riječ ti bje tiha, umiljata.
Pogled tužan u očima ti vidim.
Njegov lik ti izgleda kao mrtvo svjetlo u tami.
Pijanu tišinu moliš da ga zaboraviš
kako bi naša tijela bila slobodna
u postelji zasutoj ludilom i zlatom.
I tako dok ostaješ bez muža
grudi ti slave novi život u čije
lice brizne topli mlaz ljubavi i ljepote.
Ljubavnica sad si moja.
Iza prozora čuje se miris noćnih besmislica.
Niču mladi voćnjaci.
A dani lete nebom kano rujno vino niz grlo.
Dok mladi golub traži mjesto na
na mojoj uzavreloj ruci.
Da može vidjeti kako mi se obraz
topi i žari.
Od tvog žara ljubavnico moja.