... preuzeo sam deo teksta komentara ( sa kojim se slažem u celosti , stoga nema potrebe da ga ponavljam ) , ali mi je jedna rečenica / jedan pojam / jedno značenje skrenuo pažnju ( sa kojim se potpuno slažem ; i čije psihološko značenje i traganje za njim, doseže i do filozofije ) :’’ snošaj... par sekundi vaskrsenja ’’ .
Istočnjačka filozofija, na neki način je definisala to stanje zvano ’’ snošaj – vaskrs ’’ , kao stanje čistoga uma . Dakle , tad u tih nekoliko sekundi , ljudsko biće nije svesno ničega ( nema misli , nema osećaja sopstvenog postojanja ; ne percipira spoljašnji i unutrašnji svet , pa i samoga sebe u njima ) , neretko doživljava jarki svetlosni tunnel . Naravno , ovo stanje ili bolje rečeno taj doživljaj , naterao je ljude da razviju tehnike njegovog dosezanja i bez ljubavnog vrhunca
( jer je uočeno , da posle takvog vaskrsa , kod čoveka sve njegove moći ‘’ bujaju’’ , postaju nepresušni izvor energije – nesavladive ….. zbog koga se ubija , kleči , moli , puzi , pa i ratuje ……. ) Dakle, iovo može biti jedna od putanja koje danas možemo prepoznati u nekim segmentima : joge i borilačkih veština ( karate , streljaštvo , mačevanje ……. istočnjaci tvrde , da dobar borac pred odpuštanje strele, treba da ima stanje čistoga uma ; kao i mačevalac ili pak sumo borac – a to je onaj trenutak kad borci stoje jedan naspram drugog i ne mrdaju , kao da nepostoje ) . Dakle , snoša j /vaskrs / stanje čistog uma , potrebuje svaki element u kosmosu / svaki živi oblik / pa i čovek . Za ovim tragamo večno gladni ( kad zurimo u oblake ) , kad smo bezmisleni ; za njim tragamo danima i noćima , a tako je blizu ( u nama ) , na dohvat života . No, po meni , vrata tom stanju čistoga uma otvara ljubav ne merljiva . Zato je i vaskrs u ljubavi . Ja ovako pojmam ove stvari .
Nek sam proklet , ali osećam da sam blizu centralnoj svrsi postojanja -- ko zna ?

Istočnjačka filozofija, na neki način je definisala to stanje zvano ’’ snošaj – vaskrs ’’ , kao stanje čistoga uma . Dakle , tad u tih nekoliko sekundi , ljudsko biće nije svesno ničega ( nema misli , nema osećaja sopstvenog postojanja ; ne percipira spoljašnji i unutrašnji svet , pa i samoga sebe u njima ) , neretko doživljava jarki svetlosni tunnel . Naravno , ovo stanje ili bolje rečeno taj doživljaj , naterao je ljude da razviju tehnike njegovog dosezanja i bez ljubavnog vrhunca
( jer je uočeno , da posle takvog vaskrsa , kod čoveka sve njegove moći ‘’ bujaju’’ , postaju nepresušni izvor energije – nesavladive ….. zbog koga se ubija , kleči , moli , puzi , pa i ratuje ……. ) Dakle, iovo može biti jedna od putanja koje danas možemo prepoznati u nekim segmentima : joge i borilačkih veština ( karate , streljaštvo , mačevanje ……. istočnjaci tvrde , da dobar borac pred odpuštanje strele, treba da ima stanje čistoga uma ; kao i mačevalac ili pak sumo borac – a to je onaj trenutak kad borci stoje jedan naspram drugog i ne mrdaju , kao da nepostoje ) . Dakle , snoša j /vaskrs / stanje čistog uma , potrebuje svaki element u kosmosu / svaki živi oblik / pa i čovek . Za ovim tragamo večno gladni ( kad zurimo u oblake ) , kad smo bezmisleni ; za njim tragamo danima i noćima , a tako je blizu ( u nama ) , na dohvat života . No, po meni , vrata tom stanju čistoga uma otvara ljubav ne merljiva . Zato je i vaskrs u ljubavi . Ja ovako pojmam ove stvari .
Nek sam proklet , ali osećam da sam blizu centralnoj svrsi postojanja -- ko zna ?

