Večer svima, nova sam tu pa se nadam da ne kršim nikakva pravila postavljanjem teme.
Ugl jos pocetkom srednje škole upoznala sam dvojicu momaka, braća su. Oni su iz drugog grada ali su bili upisali srednju školu u mom gradu i tu su živjeli zajedno. Kad smo se tek upoznali bilo nam je svega 15 godina i nedugo nakon toga sam ušla u vezu s jednim od njih. Ja sam tad imala velikih problema, obitelj je prolazila kroz krizu i on mi je bio veliki oslonac. Da se sklonim od sve te zbrke od kuće sam često dolazila kod njih dvojice, vrlo često bih i prespavala. Čitavu srednju školu nas troje smo skupa učili, gledali TV, družili se...
Problemi počinju nakon srednje škole jer se dečko odlučio za odlazak u vojni program u drugu državu. Održavali smo vezu na daljinu, ali on bi jako rijetko dolazio da se vidimo. Tu me i povrijedio jer je mene čitavu zadnju godinu srednje uvjeravao da upišem fakultet u gradu u kojem smo se školovali da budemo zajedno. To sam i napravila a onda se on odjednom odlučio za vojsku i otišao nekoliko stotina kilometara daleko.
Održavali smo vezu na daljinu nekih godinu i pol s prekidima, zbog stalnih svađa i nemogućnosti viđanja. S tim da bi blagdane uvijek zajedno provodili i tako bi se ponovno zbližili pa opet sve ispočetka.
Zadnji put smo prekinuli prije pola godine, ali se i dalje čujemo jer je prekid više bio iz razloga da smanjimo tenziju i frustriranost zbog veze na daljinu. I dalje je prva osoba kojoj prepričam dan i na koju pomislim ujutro.
Otkad je o otišao, njegov i brat i ja smo se još više zbližili. I prije smo bili bliski, ali kao što sam navela svo troje, s njim se prije nisam često nasamo družila. Zadnjih skoro 2 godine nas dvoje smo skoro svaki dan zajedno, ili negdje šetamo ili skupa učimo i slično. Kad god bih bila tužna zbog njegovog brata i veze na daljinu on je bio taj koji me tješio i popravljao stvar između nas dvoje.
Da ne duljim, prije tri večeri smo skupa učili za kolokvijum i jedna stvar je vodila drugoj i spavali smo zajedno. Od tada sam zbunjena, ne znam što osjećam. On mi stalno šalje zaljubljene poruke, ali rekla sam mu da želim malo vremena da o svemu razmislim. Svjesna sam da sam razvila neke osjećaja prema njemu, osjećam se zaljubljenije kad razmišljam o njemu nego o bivšem, ali opet mislim da i dalje i bivšeg volim. Ne znam je li ovo rezultat to što mi nedostaje bivši ili je sve stvarno. A ako je stvarno, to me još više plaši jer ne znam kako izaći iz ove situacije bez da itko bude povrijeđen.
Ugl jos pocetkom srednje škole upoznala sam dvojicu momaka, braća su. Oni su iz drugog grada ali su bili upisali srednju školu u mom gradu i tu su živjeli zajedno. Kad smo se tek upoznali bilo nam je svega 15 godina i nedugo nakon toga sam ušla u vezu s jednim od njih. Ja sam tad imala velikih problema, obitelj je prolazila kroz krizu i on mi je bio veliki oslonac. Da se sklonim od sve te zbrke od kuće sam često dolazila kod njih dvojice, vrlo često bih i prespavala. Čitavu srednju školu nas troje smo skupa učili, gledali TV, družili se...
Problemi počinju nakon srednje škole jer se dečko odlučio za odlazak u vojni program u drugu državu. Održavali smo vezu na daljinu, ali on bi jako rijetko dolazio da se vidimo. Tu me i povrijedio jer je mene čitavu zadnju godinu srednje uvjeravao da upišem fakultet u gradu u kojem smo se školovali da budemo zajedno. To sam i napravila a onda se on odjednom odlučio za vojsku i otišao nekoliko stotina kilometara daleko.
Održavali smo vezu na daljinu nekih godinu i pol s prekidima, zbog stalnih svađa i nemogućnosti viđanja. S tim da bi blagdane uvijek zajedno provodili i tako bi se ponovno zbližili pa opet sve ispočetka.
Zadnji put smo prekinuli prije pola godine, ali se i dalje čujemo jer je prekid više bio iz razloga da smanjimo tenziju i frustriranost zbog veze na daljinu. I dalje je prva osoba kojoj prepričam dan i na koju pomislim ujutro.
Otkad je o otišao, njegov i brat i ja smo se još više zbližili. I prije smo bili bliski, ali kao što sam navela svo troje, s njim se prije nisam često nasamo družila. Zadnjih skoro 2 godine nas dvoje smo skoro svaki dan zajedno, ili negdje šetamo ili skupa učimo i slično. Kad god bih bila tužna zbog njegovog brata i veze na daljinu on je bio taj koji me tješio i popravljao stvar između nas dvoje.
Da ne duljim, prije tri večeri smo skupa učili za kolokvijum i jedna stvar je vodila drugoj i spavali smo zajedno. Od tada sam zbunjena, ne znam što osjećam. On mi stalno šalje zaljubljene poruke, ali rekla sam mu da želim malo vremena da o svemu razmislim. Svjesna sam da sam razvila neke osjećaja prema njemu, osjećam se zaljubljenije kad razmišljam o njemu nego o bivšem, ali opet mislim da i dalje i bivšeg volim. Ne znam je li ovo rezultat to što mi nedostaje bivši ili je sve stvarno. A ako je stvarno, to me još više plaši jer ne znam kako izaći iz ove situacije bez da itko bude povrijeđen.
