Mika
dream catcher
- Poruka
- 24.291
Ko ume da voli, ume i da živi. Da nije ljubavi ne bilo ni nas.
Ljubav je radost, ljubav je sreća, ljubav je bol, ali i tuga.
Ljubav uzdiže čoveka i pruža mu sve ono o čemu mašta i sanja, ako je uzvraćena. Čak i kad nije uzvraćena, i koliko god da je neka ljubav tužna, taj osećaj tuge može prijati čoveku. To će razumeti samo onaj koji je nekad voleo i izgubio.
Ljubav je večni motiv umetnika, ljubav je nadahnuće. Najlepše pesme spevane su zbog ljubavi. O ljubavi se piše...
*Ovo je tema za ljubavni odlomci vaših omiljenih knjiga, proza, poezija....ako napišete nešto lično još bolje...dakle, samo Ljubav.
Počinjem sa ovim:
Alberto Moravia: TAJNA
Voleo sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumem da li smo se voleli koji mesec ili koju godinu, koji tren ili koju večnost.
Možda si oduvek bila u meni, kao deo mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih večitih čežnji, kao sećanje na staru maštu mog djetinjstva razočaranog deteta,
koje nije uspevalo da pronadje drugara sa kojim bi podelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave.
Voleo sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unela u moj život, ili zbog onog uzbudjujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podelio tvoj unutrašnji život,
nego i zbog toga što si mi otkrila onaj deo mene koji sam oduvek hteo da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti. Neizbežno te voli svako ko te poznaje iznutra.
Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem,
ne znam da li sam te poslednji put video prošle godine, prošlog meseca, ovog jutra ili možda pre samo nekoliko trenutaka.
Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosetljivo na tok vremena, životne dogadjaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi.
Nešto što čini tajnim blago unutrašnje lepote za kojom posežem kada imam potrebu za svetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje.
Po neki put, uveče, sa prozora moje sobe podižem oči ka nebu, instinktivno tražeći nebo iz naših dana u Jerusalimu i sanjam da je opet tu.
Želio bih da u tvom životu ima makar deo lepote koju umeš da daš onome ko je pored tebe.
Ljubav je radost, ljubav je sreća, ljubav je bol, ali i tuga.
Ljubav uzdiže čoveka i pruža mu sve ono o čemu mašta i sanja, ako je uzvraćena. Čak i kad nije uzvraćena, i koliko god da je neka ljubav tužna, taj osećaj tuge može prijati čoveku. To će razumeti samo onaj koji je nekad voleo i izgubio.
Ljubav je večni motiv umetnika, ljubav je nadahnuće. Najlepše pesme spevane su zbog ljubavi. O ljubavi se piše...
*Ovo je tema za ljubavni odlomci vaših omiljenih knjiga, proza, poezija....ako napišete nešto lično još bolje...dakle, samo Ljubav.
Počinjem sa ovim:
Alberto Moravia: TAJNA
Voleo sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumem da li smo se voleli koji mesec ili koju godinu, koji tren ili koju večnost.
Možda si oduvek bila u meni, kao deo mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih večitih čežnji, kao sećanje na staru maštu mog djetinjstva razočaranog deteta,
koje nije uspevalo da pronadje drugara sa kojim bi podelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave.
Voleo sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unela u moj život, ili zbog onog uzbudjujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podelio tvoj unutrašnji život,
nego i zbog toga što si mi otkrila onaj deo mene koji sam oduvek hteo da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti. Neizbežno te voli svako ko te poznaje iznutra.
Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem,
ne znam da li sam te poslednji put video prošle godine, prošlog meseca, ovog jutra ili možda pre samo nekoliko trenutaka.
Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosetljivo na tok vremena, životne dogadjaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi.
Nešto što čini tajnim blago unutrašnje lepote za kojom posežem kada imam potrebu za svetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje.
Po neki put, uveče, sa prozora moje sobe podižem oči ka nebu, instinktivno tražeći nebo iz naših dana u Jerusalimu i sanjam da je opet tu.
Želio bih da u tvom životu ima makar deo lepote koju umeš da daš onome ko je pored tebe.