Ljubav .....

Alo , smirite se , sta vam bi,.
Savete mogu dati samo roditelji kjoji su to vec uradili , bilo ovako ili onako .
Eto kroz sabiranja njihovog prenesenog iskustva posle odrtedjenog vremena .
Mi ovde mozemo da mlatimo slamu ,eto da dam pretpostavke da nije lako poslati dete ni 50 km bez kontrole , ali nije ni dobro da se ne osamostali , u sustini nista ne bi trebalo na silu , vec vise zavisi "odluka" od same zrelosti ili genetike deteta , nego od roditelja.
 
U ovoj prichi stvari izgledaju vako

Otac zheli da poshalje sina koji ima 14 godina na internat majka se protivi po fazonu " gde da poshaljem dijete na toliku dalj " dakle majka To nemozhe zamisliti sto oca tog malishana navodi na svakakve verbalne grdosije prema svojoj zheni a najvishe tvrdi da ona ne voli svoje dijete inache bi ga poslala

Kada sam prvi put poslala sina na ekskurziju digla sam ogromnu frku od brige i panike da ce mi nedostajati, onda mi je sestra rekla: zamisli zene u Vijetnamu, koje su bezale od rata, a u helikopteru nije bilo mesta za njih, posalju dete jer veruju da ga salju negde gde ce mu biti bolje, ne misleci na sebe. I tako, uvek razmisljam o tome kada me uhvati kriza posesivnosti.
 
Mislim da ne bih mogla da ga pošaljem, a i kad bih bilo bi mi izuzetno teško. Ipak to nije dovoljno odrasla osoba da "sama" brine o sebi. Ali bih definitivno razmišljala o tome duže vrijeme prije nego odlučim. Ako dijete to toliko želi, vjerovatno neću moći da ga spriječim.
 
Da ispričam svoje iskustvo. Nije baš internat, ali sin mi je sa 14 godina otišao od kuće, stotinjak km dalje, da živi u đačkom domu, u sklopu kojeg je i škola. Bila je to njegova želja i odluka.
U početku sam bila skeptična i plašila se kako će to sve djelovati na njega, ali nije bilo nikakvih problema. Izuzetno je prilagodljiva osoba i vrlo brzo je prihvatio sva nova pravila i sredinu u kojoj živi. Neki od njegovih kolega imali su problema, bilo je suza, pa čak i nekih zdravstvenih tegoba, neki su odustali nakon nekoliko dana.
Sve ovisi o djetetu, koliko je vezano za porodicu.
Za sada su mi sva iskustva pozitivna, postao je samostalan, snalažljiv...tako da ako dijete to zaista želi, ne treba ga sprečavati.
 
Neshto me interesuje pa sam doshla ovde da popricham sa vama

Da li bi poslali svoje dete u Internat ? Posaljete ga 200 kilometara i vidjate svoje dete za shkolski raspust i evtualno za poneki vikend?

Zavisi, ako dete to želi, ako će mu to pomoći, ako je neka bolja škola ili mogućnost u pitanju - da, ali jbt, šta će sa 14 godina u internatu?
Detetu su potrebni roditelji za normalan razvoj. Koji je razlog zbog čega to žele?
 
Neshto me interesuje pa sam doshla ovde da popricham sa vama

Da li bi poslali svoje dete u Internat ? Posaljete ga 200 kilometara i vidjate svoje dete za shkolski raspust i evtualno za poneki vikend?

ne, ne bih...
..to jest da se korigujem ako je mlađe od 10 godina ne bih, ako je starije od 10 godina i može da se izjasni svoju želju na jasan i nedvosmislen način, razmislila bih, pa bih verovatno pristala
..
ovaj zapadni sistem života, poznajem i čula sam kod tih nekih poznatih ličnosti, ali iskreno ne znam nije primenjivo baš na Srbiju..
...a ova udaljenost od 200km deluje mi jako odbojno za malo dete..
...žao mi je ali moj stav je da detetu treba psihološka podrška prvenstveno unutar porodice...
...ne verujem u institucije i ustanove, šablone, pravila, red, rad i disciplinu tipa ustanove...
...ukratko to mi deluje sve jako odbojno...
....
ali kao što rekoh gore, dete od 10 godina već može da se pita za tako nešto...pa sad???
 
uvek slati od kuce ako se ima para..

to su najbolji koraci ka samostalnom razmisljanju I delovanju...ako vam je cilj mislim da vam dete bude Covek sposoban da se sam o sebi ili sama o sebi stara

- - - - - - - - - -

P.S. ali potanko mu ili joj objasniti ..iako verovatno zna phe he..da se ona stvar gura u onu stavr ali se na vreme vadi phe phe
 

Back
Top