Nemir
Iskusan
- Poruka
- 6.305
jesam li te volela
il sam zvezde prosula
po jezeru mastila
u njim se utopila
jednim okom gledala
drugim rane brojala
s pola sebe ostala
dusu vragu prodala
ko ce kupit telo
svecano odelo
od crnoga platna
ogrlica zlatna
i karanfil crveni
za mali krst drveni
da mi vreme ne stane
dok prezivim kajanje
dane prebrojane
u suzu da stane
Ovi stihovi su me nagnali da postavim novu temu
sa morbidnim stihovima gde vise nade nema
ali i pitanjima /
Koliko bi daleko posli zbog ljubavi ? :
Dali bi preduzeli korak ucene nekoga koga volite
time da cete se ubiti ako ne bude sa vama ???
B]
) ali pomisliti na takve ucene ni u ludilu ne bih. Ne volim ni ucene trudnocom, pretnjama, cak ni suze ne volim dok neko odlazi. Nisam bila cesto ostavljena a i onda kada jesam mislim da su svaki put moje poslednje reci upucene onome ko odlazi bile " Idi ti ,dobro sam". Nekako mi jedino to posteno i ljudski. Mislim da se ponizava svako ko se sluzi i manjim ucenama od te a jos na svo ponizenje i niskost nema ni korist od toga.


.... nema sredine a o ostalom drugi put
ova pesma nema veze sa ucenom mislim, vec sa licnim emocijama autora..moze se svakako protumaciti..
ali ljubav mora biti bezuslovna u suprotnom to nije ljubav prema drugom vec ljubav prema sebi. Ne verujem u ucene na takav nacin niti ih se plasim jer neko ko to moze da radi je sve samo ne suicudan,pricati o samoubistvu je jedan vid prijetnje da bi se postalo bezuslovni vlasnik necijih emocija a takva osoba s druge strane opet suvise sebe voli da bi si bilo cime naskodila.Besmisleno je o tome pricati..to je kod labilnih osoba jednostavno desi na zalost, u vecini slucjeva bez upozorenja.


. I ne treba sa takvim gubiti vreme.