....znam da me ne voliš, nisam luda...prepolovio se broj tvojih pogleda i dotok misli prema mojem srcu umanjio se za broj razbacanih oblaka na nebu...nekako sam slutila da će s proljeća nestati mekoća tvojih dodira...koraci su ti sve tromiji dok koračaš u mojim snovima...možda si samo umoran...kriza je nastala i u srcima, duše su umorne , pojeo ih mrak...čaša s vinom, nekako se stisnula na rubu stola...sama, jedna svijeća dogorijeva....kopni...ostaje trag tvojih pogleda na zidovima...jeka tvojih riječi gubi se u šaputanju ogoljelih grana.
Znam da me ne voliš...već dugo slutim da su ti ruke hladne, već dugo samo šutimo ...udaljeni za broj tvojih poljubaca nestalih u noći....
Otići češ...osjećam, ....i znam, tišina boli jače od rastanka...
Znam da me ne voliš...već dugo slutim da su ti ruke hladne, već dugo samo šutimo ...udaljeni za broj tvojih poljubaca nestalih u noći....
Otići češ...osjećam, ....i znam, tišina boli jače od rastanka...
