Ljubav kao tiranin (sa jedne temilice)

Ljubav.
Biti zaljubljen i voleti je prestrashan teret.
Ucite da volite, volite, naebete, ucite da se odbranite...a ne ide.
Napravite kineski zid oko srca, dodate bodljikavu zicu sa strujom a onda neka bezvezna osoba, koja lici na milione drugih bezveznih osoba provali preko tih barikada i mirno gleda sa strane.
A vi krenete da izvozite iskustva, siroka je cesta, granica slaba.. a vi velikodushni. Vi stalno nudite a one to uopste ne traze. Ljubav vas tera da se dopadnete nekome. Pravdate se svojim zadnjim namerama? Jok, to vas je ljubav naterala u duel i namerno vam popusta, zeli da misli kako ste pametniji.
To je ljubav, tiranin koji vas obvlada. I tako tim putem vas zivot polako klizi iz vasih ruku, budite oprezni - sad vise ne zavisite samo od ohole, zle i tiranske ljubavi, sad zavisite od nje/njega.
I kada prestane valja sve odvezeno prikupiti da popunish vakum, popravish ogradu.. i pazi tragedije- opet missis da si pametniji od ljubavi zbog ljubavi :(
Da, pricam o tome kako ume podmuklo napraviti inverziju i uciniti sve da mislimo kao mi odlucujemo. To je opasna vlast nad covekom, ta ljubav
Ako razmislimo o teorijama meke i tvrde moci (nije ono na sto si pomislila ) i ljubav odredimo kao meku moc, i vidimo da njena pozeljnost subjektivno pripada svetu emocija, kako se izdvojiti sa strane i objektivno sagledati kako ljubav upravlja sa nama? Jer ljubav je moc koja razlicitim sredstvima ostvaruje svoja ocekivanja i namece svoju volju. Ti si jednostavno zaveden ili prisiljen raditi protiv svog interesa zato sto neka druga moc donosi odluke umesto tebe. A u toj tjeskobi odluke ne zelis biti sam i iako odluka koju donosis izgleda kao tvoja, ona to nije. Tj. jeste tvoja, ali ju nije proizvela ljubav nego ju je proizveo strah.Da li je stvarna emocija strah, da li te strah tera drugome? Znachi, ljubav proizvodi strah, sledi da je ljubav tiranin
Tu je dio sushtine u temilici. Kada jednog dana ucinis neku glupost i poljubis tu osobu ti si izgubljen, ljubav je uzela taoca. A onda budete toliko otvoreni i ranjivi da najjednostavnije rechi poput "ipak nismo jedno za drugo" ili "najbolje da budemo prijatelji" izgledaju kao zileti koji rezu otvoreno srce. A to boli. Ljubav boli, ona je tiranin

Pogled iz dimenzije koja je nestandardna zna zbuniti citaca. Vecina ih transcendentira smisao zivota u postojanje neke duhovne strane egzistencije bez koje bi taj zivot bio bezvredan, ili kod "ozbiljnijih" vernika i nemoguc. Medjutim, druga ziva bica zive bez tih spoznaja, bar su tako zakljucili oni koji tvrde da su umna i duhovna bica, sposobna da donose odluke na osnovu misljenja bla, bla.. Znaci, "covekov zivot nema smisla osim onoga koji mu on sam daje" je jedina presuda?, ne postoji niko ko bi sudio nama kako mi sudimo drugima a da ga mozemo materijalizovati. Covek je uzasno tjeskoban ako je sam, tjeskoba proizvodi strah a strah ljubav. Ovde sam se upustio u neku dedukciju ljubavi kao tiranina prema covekovom samom bitku, kako bih lakse objasnio naslov. Naravno, tema je na filozofiji pa je zato ovako apstraktna
 
Ukratko o ljubavi.....ne o zaljubljenosti

Ljubav je obaveza koja se želi. Ako imate sreću da tu obavezu imate, onda sve ostale obaveze ne izgledaju tako teške jer prosto niste sami, imate podršku, oslonac. Biti kad je teško sa nekim je ljubav, a ne samo kad je lepo.
Temelj svake ljubavi, nakon završetka zaljubljenosti, je poštovanje (jer ne možete voleti onog koga ne poštujete). Ako tog temelja nema, ili se vremenom uruši, ljubav je umrla. Dok se urušava izaziva strah.

(delić jedne moje pesmičice)
Kada zaljubljenost prodje
ostaju samo muškarac i žena (čitaj karakter)
i ljubav ili neljubav
njegova il' njena

Čovek je stvoren u paru......s razlogom.
 
Poslednja izmena:
EnjoytheSilence;bt231036:
Imas antimoniju u postu, zadnja recenica posta pobija zadnju recenicu pre stihova. Zadnja porucuje da je ljubav i nastala zbog straha, od samoce i teskobe :)

Nije to protivrečnost nego prirodni sled.
Čovek i žena su stvoreni da budu skupa...oni su prirodan par po učenju Prirode koja je stvorila sva bića kao muško i žensko zarad produžetka vrste.
Normalno je kad se ljudska skupina ruši to izaziva strah.
 
LJILJA MMM;bt231039:
Nije to protivrečnost nego prirodni sled.
Čovek i žena su stvoreni da budu skupa...oni su prirodan par po učenju Prirode koja je stvorila sva bića kao muško i žensko zarad produžetka vrste.
Normalno je kad se ljudska skupina ruši to izaziva strah.
Ljilja se svo vreme za vernost u ljubavi brine
nju propagira,ona joj ne da mira
dok okolo gleda bezbroj suprotnih primera
Stalo joj do principa a za prirodu navija
tu je u protivrečju ..a rešenja nema :per:;):D
ps
I još jednu grešku nehotično čini
govori o ljubavi a na brak misli,menščini ;):D
 
Poslednja izmena:
zxy;bt231041:
Ljilja se svo vreme za vernost u ljubavi brine
nju propagira,ona joj ne da mira
dok okolo gleda bezbroj suprotnih primera
Stalo joj do principa a za prirodu navija
tu je u protivrečju ..a rešenja nema :per:;):D

:eek: budi bog s nama.....:evil:

Ponoviću po ko zna koji put
da svako piše a i čita svojim karakterom, iskustvom i genetikom
I mislim na ljubav muškarca i žene...nebitno da li su u braku ili ne
nema ni reči o vernosti (di to nadje :eek:) ali ima o poštovanju :manikir:
 
Poslednja izmena:
EnjoytheSilence;bt231045:
Ljubav je nastala zbog straha, dakle strah je bio prisutan i prije rusenja, nije nuzno rezervisan za kraj.

Nisam tog mišljenja.
Ljubav nastaje iz nagona, ne iz straha.
Tako je priroda uredila.
Strah je svesna reakcija kojoj svesna bića znaju uzrok, mogu ga kontrolisati.
Na kraju se on javlja kao svesna reakcija na nagon koji nam govori da ćemo ostati bez para.
 
Nisam tog mišljenja.
Ljubav nastaje iz nagona, ne iz straha.
Tako je priroda uredila.
Strah je svesna reakcija kojoj svesna bića znaju uzrok, mogu ga kontrolisati.
Na kraju se on javlja kao svesna reakcija na nagon koji nam govori da ćemo ostati bez para.

Pa ne bih bas rekao, strah za opstanak je coveku urodjen i to je ispisano na milionima stranica. Iz tog straha mnogi filozofi su izvukli zakljucak kako su produkcija, reprodukcija i sigurnost uslov za opstanak covecanstva. I to jeste zaista tako
 
EnjoytheSilence;bt231051:
Pa ne bih bas rekao, strah za opstanak je coveku urodjen i to je ispisano na milionima stranica. Iz tog straha mnogi filozofi su izvukli zakljucak kako su produkcija, reprodukcija i sigurnost uslov za opstanak covecanstva. I to jeste zaista tako

Pa to sam i rekla ...urodjeno je nagon, mada ja to ne bih deklarisala kao strah u onom smislu kao što je stečeni, svesni strah koji nastaje tokom života :)
 
EnjoytheSilence;bt231053:
Da, a taj nagon ze zove strah i ljubav je posledica straha za opstanak a ne nagona koji chuci sa strane ispod drveta :)

Ma ok, ako ti nagon zoveš strahom. Ja prirodni nagon ne nazivam strahom. Za mene je strah svestan i stečen osećaj. Posmatraj životinje, sve imaju nagon ali nemaju svestan osećaj straha a nikako ne možemo za njih reći da nisu svesne jer brinu o porodu i opstanku, tuguju kad izgube para, biraju para, imaju inteligenciju i inteligentne reakcije, karakter, poštovanje hijerarhije itd. One kao i ljudi mogu steći strah.
O nagonu govorim u prirodnom smislu.

Kako god, ljubav nije tiranin u svojoj osnovi, naprotiv, ona je stvoritelj, ali je ljudi mogu učiniti tiraninom, jer izmedju stvaranja i razaranja linija je tanka, a ljudi su se deklarisali kao prilično destruktivna bića.
 
Ne zovem "ja", pisem o vec uopstenim pojmovima
Osnovna osobina svakog zivog bica je prirodna reakcija na opasnost, i s toga su razvili mnogo razlicitih cula. Dometi svih prirodnih nauka nisu "prebacili" razumevanje kako ziva bica kao odgovor na ugrozavanje deluju instiktivno, nagonski.
Ovde sam razvio teoriju "rahiticni romantichar" koju necu u potpunosti otkriti, no smatram da je ljubav u osnovi posledica straha i da je tiranski nagon koji se vezbom, iskustvom i disciplinom moze dovesti u red :mrgreen: Dobro, sad missis da se zezam i da ima sarkazma itd. ali bez obzira na to (:mrgreen:), navescu ti najjednostavniju parsimoniju oko koje sam slozio konstrukciju:

Suprotno od bezbednosti i sigurnosti je nesigurnost, ugrozavanje. Ugrozavanje i nesigurnost za posledicu imaju strah pa iz prethodnih zakljucaka izvlacimo kako je sigurnost osnovni cilj/interes svakog coveka i da zbog straha ulaze u vezu da bi obezbedili opstanak, sigurnost vrste. Umrezeno, dobijamo ljubav kao proizvod straha :)
E sad, tema je na filozofiji i ovo nije zivotna prica "ja mislim da bih volio ovako ili onako.. ":mrgreen:
 
Razumem ja o čem ti pričaš i oko čega si napravio koncepciju na bazi uopštenih pojmova :mrgreen:
Naravno da ne smatram da je lična priča, ali je činjenica da možemo samo reći napisati, učiniti, ćuti, pročitati, spoznati, prepoznati i naučiti samo onim što je u nama...jer kako bi drugačije...nečim što nemamo?
Ali, ta je koncepcija u kratkim crtama došla na Blog....a ja momentalno i sa prekidima želim samo ovde da budem jer teme razvodne na forumima a za to nemam kad....tačnije, da imam volje našla bih i vremena
Ne brini, neću više da te zadržavam. Ovo sam danas ekstra prisutna na Blogu, jer takav mi je dan dodeljen.....k'o švajcarski sir majkumu :lol: ali je rupe u čekanju podataka baš lepo popunilo ovo mozganje.....te zahvaljujem od srca :)
:cao:
 
Bataj: "Ljubav je samo krik pobune protiv praznine života."
Ako je jedan od čovekovih najinteligentnijih strahova strah od unutrašnje praznine, onda je ljubav pokušaj da se praznina ispuni. A svaki lek, naročito ako (zaista ili prividno i privremeno) da rezultat, postaje potreba ... pri čemu, rukovođeni potrebom, pristajemo i da ona nama gospodari - usled dostizanja arhetipskog čovekovog cilja: da ne bude sam, da bude nekome potreban. Čak i po cenu da izgubi nešto od svog dostojanstva.

Ima li harizmatičnijeg tiranina?
 

Back
Top