Ljubav je poput cveca...

Kada te zivot meni nanese
kao vetar polomljen cvet,
i kad ti krila iz stabla izvucem
mesto lista i trnja,
pa te zasadim u svojoj dusi
i od svih kisa sacuvam,
ja korene pustim pored tebe,
i obecam Sunce.
Kada te tako lepo rosom mijem,
kada sve suze tvoje pijem,
ti najlepse zamirises,
procveta s tobom i radost moja.
A onda naidju oluje,
pa ti stablo lome i grle,
zraci te diraju i prle.
A ti se razljutis sebicno poput
deteta,
i okrenes listove ka drugom cvetu,
da mene nema sta da krije,
sprzi me sunce,
unistise kise,
za cas ni nas nema vise.
 

Back
Top