Malo mi je vise vremena trebalo da se odlucim da odgovorim na ovo pitanje, suvise je duboko

I matematka je u "carstvu ljubavi"

Do tog se ne dolazi bas lako i smao oni koji su malo dublje upoznali matematiku, samo malo dublje je dovoljno, mogli su da osete kako je iza razuma ustvari srce. "Cistom" razumskom logikom, onim sto ljudi podrazumevaju pod razumnim u svakodnevnom govoru, ne moze se ustvari nista do ponavljati ono sto je neko vec ucinio, osmislio; ako se pokusava resiti neki problem, neki zadatak, cije resenje do tad niste videli, ne znate nista o tom, e onda mora da se zapali srce; i sto je problem veci to srce mora jace da gori

To oni koji se nisu nikada uplitali u svet matematike, tehnike... ne pretpostavljaju, ali bas je tako. Isto kao u muzici, slikarstvu, sportu... svuda je u pitanju srce.
Jednom sam sa jednom prijateljicom resavala nesto, a ona nije bas volela matematiku, i bas sam se "udubila" u problem, a ona me gleda i kaze: "Ej, ti kao da u glavi imas neke zute kuglice pa ih redjas, kako to?" Medjutim, iako se moze osetiti taj svet, da bi neko izgarao za bilo matematiku bilo muziku, bilo sta... on prosto mora biti rodjen za to. Ne pucam na neku predodredjenost, ali , kao sto kaze jedna misao koju sam vec napisala na ovom blogu, ljubav nije stvar volje vec osecanja. Ipak je veliko bogatstvo osetiti lepotu matematike kao i muzike, kao i svega sto ljudi rade. Covek nista ne moze raditi bez srca, pa ni racunati dva plus dva, to saznanje je divno
