Ljubav i mržnja

Realno gledano, ne postoji savrsena ljubav gde je sve bajno i gde ce se dvoje voleti do kraja zivota, pa i posle smrti (jedan umre, a drugi ne nadje novog partnera). Ne, ne, ne. To je budalasto.

Ono sto je realno je cinjenica da iz neke ljubavi u kojoj sagorimo mozemo se tako olako presaltati i zamrzeti tu istu osobu. U trenu, treptaju oka. Veze pucaju, brakovi, pa i prijateljstva. Naravno, nista nije vecno, pa ni ta mrznja, bes ili ljutnja. Vremenom covek ostavi to za sobom.

Da li vam se desilo da imate vezu ili prijateljstvo i da na kraju to kolabira zbog cega vas to potpuno izmeni (emotivno)?

Recimo, naucio sam da nije vredno mrzeti i ljutiti se na ljude jer cu im kad tad oprostiti i shvatiti koliko je budalasto sve to ciniti. Koliko je samo zivot prolazan da bi smo trosili emocije na talve stvari.
Ако се водиш том логиком - да је живот пролазан, да не треба трошити емоције, онда се намеће да не треба ни волети?
Свака веза ме је изменила емотивно. Постао сам зрелији и искуснији у сопственом поимању онога што љубав јесте.
 
Ne postoji ljubav nego fantazija o ljubavi, i dok se poklapa onda kao voliš, kad krene malo da odudara mrziš to što si voleo (jer nije kako zamišljaš, dakle nije ljubav, kako se samo usuđuje).
Ma, postoji nekad kod pojedinih ljudi... ja mogu reći da sam par puta volela te osobe, ne moju fantaziju o njima. A to se vidi po tome što kada se suočim sa svim tim sudarima zamišljenog i realnog i dalje ih podržavam i volim, i kada je na moju štetu. Jendostavno, zavolela sam tako da im želim dobro po cenu da ja nastradam patnjom ili nečim sličnim...

A ja sam mali primer, jer baš i nisam toliko velikodušna. Verujem da ima.. ne možemo to znati tako kako kažeš, to bi značilo da znamo srca ljudi,a ne znamo ih.
 
(Naravno da je to neki samo moj doživljaj i da drugi mogu imati drugačiji)

Potreba da se nešto definiše, npr ljubav, i onda kad se pojavi osoba umesto da definiciju uklopimo njoj nju uklapamo u definiciju, samo da bi je posle mrzeli zbog toga što nije to. Malo (više) lutam sa teme. I onda kad smo unapred zamislili šta nam treba ne stajemo već zamišljamo i šta će nam ona doneti, i umesto da živimo tj uživamo sa onim što nam tako neko pruža dok smo sa njim pa ako prođe ili izneveri nastavimo dalje samo bivanje nas ispunjava jer kao sve je tu iako nije, ali ne, mi smo zamislili i to je sad to, a kad se rastavi i iluzija pripadanja nestane onda se ljuti zašto nije ono što nije ni bilo. Ja sebe kapiram šta hoću da kažem to što numem drugima da objasnim nije moj problem.
 
(Naravno da je to neki samo moj doživljaj i da drugi mogu imati drugačiji)

Potreba da se nešto definiše, npr ljubav, i onda kad se pojavi osoba umesto da definiciju uklopimo njoj nju uklapamo u definiciju, samo da bi je posle mrzeli zbog toga što nije to. Malo (više) lutam sa teme. I onda kad smo unapred zamislili šta nam treba ne stajemo već zamišljamo i šta će nam ona doneti, i umesto da živimo tj uživamo sa onim što nam tako neko pruža dok smo sa njim pa ako prođe ili izneveri nastavimo dalje samo bivanje nas ispunjava jer kao sve je tu iako nije, ali ne, mi smo zamislili i to je sad to, a kad se rastavi i iluzija pripadanja nestane onda se ljuti zašto nije ono što nije ni bilo. Ja sebe kapiram šta hoću da kažem to što numem drugima da objasnim nije moj problem.
Јес'...
Дефиниције су нам фуцкале кеву. Сорри, Кево. :)
 
(Naravno da je to neki samo moj doživljaj i da drugi mogu imati drugačiji)

Potreba da se nešto definiše, npr ljubav, i onda kad se pojavi osoba umesto da definiciju uklopimo njoj nju uklapamo u definiciju,
sasvim jasno si napisao 👍
samo da bi je posle mrzeli zbog toga što nije to. Malo (više) lutam sa teme. I onda kad smo unapred zamislili šta nam treba ne stajemo već zamišljamo i šta će nam ona doneti,
pa ovo je nezrelo... uvek kada ulazim u neki odnos ništa ne znam kako će biti... ništa ne upodobljavam, gledam i pratim. Da, imam neku svoju zamisao šta bh volela, ali to što taj nudi nekad nadilazi sve to, ili je totalno čudno i nikad doživljeno, ili sasvim specifično i zanimljivo. Ukoliko mi ne odgovara neće ni biti bliskosti, razume se...
i umesto da živimo tj uživamo sa onim što nam tako neko pruža dok smo sa njim pa ako prođe ili izneveri nastavimo dalje samo bivanje nas ispunjava
da, bivanje nas ispunjava.
jer kao sve je tu iako nije, ali ne, mi smo zamislili i to je sad to, a kad se rastavi i iluzija pripadanja nestane onda se ljuti zašto nije ono što nije ni bilo.
pa dobro forlorn, to je razlika između toga da li želim tu osobu ili želim nekoga da se upodobi u moje zamisli. nije loše napraviti koktel. Jer, ako se previše voli neko takav kakav je postoji mogućnost da volimo na svoju štetu.
Ja sebe kapiram šta hoću da kažem to što numem drugima da objasnim nije moj problem.
☺️
 
Naravno, nista nije vecno, pa ni ta mrznja, bes ili ljutnja. Vremenom covek ostavi to za sobom.

Da li vam se desilo da imate vezu ili prijateljstvo i da na kraju to kolabira zbog cega vas to potpuno izmeni (emotivno)?

Ne izmeni me emotivno , jer je to deo mog karaktera.
ali mi se desilo da neko prijateljstvo ili simpatisanje (ne ljubav) postane bes i mržnja.
Ne ostavljam to za sobom , ne opraštam i ne zaboravljam.
Bes me ispunjava..Mislim da mi daje snagu ..I da.
Osećam se dobro kada nekoga mrzim.
 

Back
Top