Ljenost kod muškarca

Da ,kad si lijen , onda ti je sve tesko i samo izmisljas kako bi nesto lakse napravio.
Zasto izvrsces moje reci :lol:?
Covek kad pocne s nekim poslom, recimo, nesto krene da pravi, stolicu, npr. Dodje do nekog problema na putu i smisli resenje/improvizaciju da bi nastavio sa radom. Na to sam mislila. Ne na odlaganje. Ne na izgovore.. ne znam jesmo li se razumeli napokon?
 
Zasto izvrsces moje reci :lol:?
Covek kad pocne s nekim poslom, recimo, nesto krene da pravi, stolicu, npr. Dodje do nekog problema na putu i smisli resenje/improvizaciju da bi nastavio sa radom. Na to sam mislila. Ne na odlaganje. Ne na izgovore.. ne znam jesmo li se razumeli napokon?
Razumijem ja sta ti pises i tu ima istine ali i u ovome sta ja pisem np neki ne radnik je tocak izmislio jer mu je bilo tesko kocku gurati, da nije bio lijen gurao bi kocku i dalje :)
 
Бити лењ је основно стање а шта год да се нешто ради то се ради из неке користи. Ко нешто ради а да нема никакву корист од тога њему је вероватно или много досадно, или је глуп, или је пуко са живцима, они којима су пукли живци свакако имају корист од рада а то је смирење њихових пропалих живаца, све им смета па све морају да сређују. Ако не добијаш никакву корист од рада зашто онда радити?

Рад је и читање, певање, учење, човек тако добија духовну корист или тако ради на свом менталном здрављу или осећају задовољства, хоби је исто рад, зашто рад мора да буде само ради површних материјалних интереса?
 
LJENOST KOD MUŠKARCA

Ne tražiš posao. Ne učiš. Ne pomažeš. Ne "stvaraš." Samo ležiš. Skrolaš. Prolazi dan. I tako svaki.

I pitaš se što nemaš nafaku, poštovanje, ni smiraj?

Brate, nećeš postati muškarac tako što nosiš bradu, dižeš tegove ili se praviš pametan na mrežama.
Muškarac si kad si odgovoran. Kad grizeš. Kad se boriš, i kad ne odustaješ ni onda kad ti se sve sruši.

Ljenčarenje nije odmor — to je propadanje.
To je tiha smrt duše.
Zato što umjesto da ti stvaraš šanse, ti čekaš. Umjesto da zaradiš, ti moljakaš. Umjesto da vodiš, ti bježiš.

Znaš li šta je sramota?
Da imaš snagu, a da je ne koristiš.
Da ti je zdravlje dato, a ti ga trošiš na prazninu.
Da ti roditelji stare, a ti još uvijek ovisiš o njihovom novcu.

Znaš li ko si dok ništa ne radiš?
Teret.

I niko ne voli teret.
Ni žena. Ni društvo. Ni dunjaluk.
A boj se dana kad ćeš stati pred Allaha i kad ćeš mu reći:
„Gospodaru, nisam imao šansu.“
A On zna da si imao – samo si bio lijen.

Shvati, ne možeš biti vođa, zaštitnik ni hranitelj ako se budiš u podne i sve ti je teško.
Ne tražiš posao jer "nema ništa".
Ne pomažeš kući jer "nije muško da čisti".
Ne učiš ništa jer "ti to nije zanimljivo".
Ne klanjaš jer "ćeš kad se središ".
A istina je: nećeš se nikad srediti ako ovako nastaviš.

Jer šejtan ne dolazi s rogovima – dolazi s izgovorima.

I dok ti blejiš, neki drugi muškarac gradi. Radi. Napreduje.
Dok ti „čekaš priliku“, ona prolazi pored tebe svaki dan – u obliku sabaha, u obliku knjige, u obliku posla kojeg nisi ni pokušao.

Znaš šta te čeka ako ne ustaneš?
Niko.
Ni žena, ni nafaka, ni poštovanje, ni mir.
A onda ćeš plakati, kriviti državu, narod, roditelje, sistem…
A jedini krivac će biti tvoj nerad.

Budi muško, ali ne po riječima.
Budi muško po djelima.
Ustani prije sabaha. Traži nafaku kao lav. Uči kao da ti duša o tome ovisi.
Budi stub – ne sjenka.

Jer ako te sad ljenost guši – znaj da je to trening za Džehennem.
A ako želiš Džennet – on nije za one koji leže, već za one koji se dižu.

Ustani. Rukavi gore.
Muškarac ne čeka da ga neko pokrene.
Muškarac ustaje i bori se – i kad ga niko ne vidi.



Jedan informativan copy pejst sa fejsa “Predaje Dalje “

То је само за мушкарце муслимане ?
 

Back
Top