Lirika slutnje- EKV

N

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.555
http://www.prometej.ba/clanak/kultura/pop-poezija/ekv-ova-lirika-slutnje-4003

Pjesme EKV-a su bile jedne od rijetkih koje nisu narativne i, u poplavi narativnih pjesama, bile su izvan horizonta očekivanja slušalaca​

790x450margita.png

Tekstovi Ekatarine velike ostali su najmanje rastumačeni
a istovremeno najviše hvaljeni kao umjetnička, pjesnička dostignuća u jugoslovenskoj muzici.
Dotle ide ta epifanija da čak na grobu Milana Mladenovića, frontmena ove grupe, piše
Rok muzičar i pesnik -iako se čovjek nikad nije kao takav predstavio.

1646137615493.png

Pjesme EKV-a su bile jedne od rijetkih koje nisu narativne i, u poplavi narativnih pjesama
, bile su izvan horizonta očekivanja slušalaca. Međutim, jednostavne su.
Za njihovo shvatanje korisno je znati tri autopoetička načela Milana Mladenovića
koji je napisao veći broj tih pjesama.
U intervjuu za Džuboks iz 1985, nakon izlaska drugog albuma, reći će:
„To su maltene pesme toka svesti, jako ih malo menjam.“

Novinar ga pita: „Ostavljaš li slušaocima previše prostora za nadgradnju?“
A Mladenović kaže: „Mislim da je to poštovanje prema njima. Očekivanje da naprave neki napor i približe se tome.
Ne verujem da je to blisko 500.000 ljudi, ali recimo njih 40.000 može da shvati ono što radi Ekatarina.
Uostalom, to su samo slike koje svi mogu da vide na ovaj ili onaj način.“

Uistinu, nema našeg benda koji se toliko trudio komunicirati slikama.
Kad izdvojite tekstove (ne sve, naravno) EKV-a na papir i počnete ih čitati kao poeziju
, oni djeluju kao scenariji za muzičke spotove.

1646137717690.png


Album Ekatarina II iz 1984
Geto.

Vidi kakva predivna zgrada,
Balkon, zid sa divljim ružama,
Atlas nosi kuglu iznad glave,
Grci, mit i legenda.

Magla češlja pramen na ulici,
Hladan dah sa zapada,
Gar se crni svuda po snegu,
Plava bluza i kifla pred čas.

Rođen sam u getu
rođen sam tačno u čas da vidim...


Plava bluza i kifla pred čas- jedna je od najljepših i najtužnijih slika čednosti.
Ona konotira djetinjstvo, početke života u smislu samostalne i svojevoljne interakcije s drugima,
žudnju za otvorenošću koja se ovdje surovo pokazuje neostvarivom, jer već je ubijena a da toga nije ni svjesna.
Gar po snegu, magla i hladan dah sa zapada, koji se može čitati i kao politički stih, nagovještavaju slutnju propasti.
Ona se ne iskazuje eksplicitno, već se prešućuje s tri tačke.
Slutnja propasti i tamnih sila prisutna je u dosta pjesama EKV-a. Ona je gotovo lajtmotiv cjelokupne njihove lirike.
 
Drugi album „Ekatarina velika“
Modro i zeleno.

Kako te zamišljam,
kako te zamišljam,
beli hodnik i beli sto,
pleteš ruke od morskih trava
modro i zeleno, modro i zeleno...

Teško primam promenu lica
u hodniku vremena.
U naručju vremena

Kako da ostanem isti,
kako da sačuvam sebe od promene,
samo putem promene.

Mirno spavaš i pramen na licu
ti izmami osmeh.
Opet i opet želim da vidim.
Unatrag, unatrag, unatrag,
vrati unatrag,
modro i zeleno, modro i zeleno...

U naručju vremena.
Bolje da pričam o sebi,
bolje da idem u nove promene
i samo putem promene.

Kako te zamišljam...
Hodaj, hodaj, hodaj...


Postoji tumačenje, kao i gotovo za sve druge pjesme EKV-a, da pjesma govori o narkomaniji, tačnije o ovisnosti.
Da su morske trave ustvari vene, a da pletenje nije ništa drugo nego metaforički izraz za tragove igle po rukama.
U nedostatku tumačenja EKV-ovih pjesama, one su prepuštene diletantima koji učitavaju životna iskustva,
prije svega ovisnost pojedinih članova EKV-a u njihove pjesme.
Kad bi to bilo tačno, te pjesme bi bile loše. Tumačenje ne smije biti uslovljeno poznavanjem autorovih životnih iskustava.
S druge strane, u takvim tumačenjima ove pjesme ispadaju uzaludan posao
– metafiziciranje o nečemu o čemu je metafizicirati smiješno.
I treća stvar, kad bi to bilo tako, onda bi to bile pjesme kulta, malog broja ovisnika koji ne mogavši ili ne želeći se izvući,
u svojoj ovisnosti traže viši smisao.
1646138147468.png

Pjesma je djelimično tok svijesti.
Vizija osobe koja plete ruke od morskih trava je samo to – vizija.
Modro i zeleno su logičan asocijativni nastavak na morske trave – boja mora i boja trave
. I jedna i druga izazivaju pozitivne emocije i imaju pozitivna značenja.
Ruke od morskih trava u tom slučaju su ruke koje lirskog subjekta povlače u dubinu prošlosti.
Sačuvati sebe od promene putem promene je svjesno poigravanje Heraklitovim paradoksom o promjeni kao jedinoj konstanti.
Pjesma govori o težini mirenja sa promjenama, o rastrzanosti između nostalgije, kao težnje za prošlim, te neminovnosti,
ali i prihvatanja promjene kao nečeg dobrog.
 
Treći album EKV-a S vetrom uz lice objavljen je 1986.
Lirski najuspjelija pjesma s tog albuma je
Stvaran svet oko mene.

Bistar dan,
kao planinska reka,
kao pušten sa lanca,
kao lakši od vode,
Pružam ruke, dodirujem stvari,
to je poseban obred i postajem siguran da
to je stvaran svet oko mene,
samo čekam da prođe.

Potpuno svestan da prolazi vreme,
kao padanje peska,
kao mreškanje vode,
zatvaram oči i gledam unutra
moje sumnje su glupe i postajem siguran da
to je stvaran svet u meni
samo čekam da prođe.

Gurni me blago da se vratim u stanje
koje podstiče krv da se popne u obraz,
da se sjuri u glavi kao metak u čelo
jer ishod je isti i postajem siguran da
to je stvaran svet oko mene
samo čekam da prođe


Stvaran svet oko mene je pjesma s tipičnom EKV temom – propitivanje sebe i svog mjesta u svijetu.
U ovoj pjesmi ta tema je izvedena lirski izvanredno. Ritmično, brzo, kroz nabrajanje sastavljeno od poređenja.
Bistar dan je metafora kojom se lirski subjekt imenuje. Radi se o mladosti, počecima istraživanja svijeta.
„Pušten s lanca“ je kolokvijalni izraz za preslobodnog čovjeka, a poređenje za plahovitog čovjeka je „planinska reka“
, koje ima svoje uporište u tradiciji.
„Kao lakši od vode“ je EKV-ovsko autentično poređenje.
Kroz prva dva poređenja autor nas uvodi i u registar tradicije i u registar ulice.
I to, također, spada u svijet koji upoznaje. I sav taj svijet, vanjski, je razočaravajući, čeka se da prođe.
Upoznavanje tog svijeta se dočarava kroz protok vremena.
I tu imamo kvalitetno poređenje koje ga vizualizira– „kao mreškanje vode“.

1646138429207.png

Ništa nije bolji ni unutarnji svijet.
I na njega se čeka da prođe.
Međutim, ono što je najbolje u ovoj pjesmi jest poređenje „sjurivanja krvi u glavu“ s „metkom u čelo“.
Život je tu na originalan način upoređen sa smrću.
Da se vrati iz stanja porinutosti u sebe, kontemplacije, sna, u stvarni svijet, da oživi,
lirskom subjektu je isto kao i (samo)ubistvo.
Nije prvi put da se u lirici izjednačavaju život i smrt,
ali ovdje je to učinjeno na jezički originalan način.

1646138463126.png

Na ovom albumu po prvi put se pojavljuje „mi“ koje konotira neki kolektivni identitet, politično „mi“.
Radi se o pjesmi Kao da je bilo nekad.
U toj pjesmi ostalo je nejasno ko smo to „mi“ koji „menjamo našu noć za neki tuđi dan.“
Danas je u to „mi“ moguće učitavati svašta – Jugoslovene, radničku klasu, svakog kome se,
s naknadom pameti, može utvrditi da je svoje „loše“ mijenjao za tuđe „dobro“.
 
1646138585647.png

Kao da je bilo nekad 🖤 🖤 🖤

I kao da je bilo nekad,
I kao da je bilo tu
Pod velikim svetlim suncem,
Pod velikim svetlim svodom
Ručali smo meso,
Glodali smo kosti dobrih životinja
Mi imamo snage,
Mi imamo snage za još dan
Mi menjamo dan za noć,
Prolaze brodovi,
Trube u čast, zvone na uzbunu
Deca uče da plaču,
Deca uče da poznaju svoj glas
U toplim jaslama,
U hladu bora, pod zidom čempresa
Mi menjamo našu noć,
Za neki tuđi dan, za neki tuđi dan
Mi menjamo dan za noć,
Mi menjamo noć za dan
Prolaze brodovi,
Trube u čast, zvone na uzbunu
Deca uče da plaču,
Deca uče da poznaju svoj glas
U toplim jaslama,
U hladu bora, pod zidom čempresa
Mi menjamo našu noć,
Za neki tuđi dan, za neki tuđi dan
Mi menjamo dan za noć,
Mi menjamo noć za dan....


 
Međutim, na sljedećem albumu, iz 1987,
koji nosi naziv Ljubav po prvi put se jasno imenuje
kolektivni identitet kojem lirski subjekt iskazuje svoju pripadnost.
Radi se o pjesmi Ljudi iz gradova.

Priđi bliže i pogledaj dobro
kuda vode ovi tragovi.
Tamo svetla gore u noći,
i ta su svetla naši gradovi.
Svako svetlo je jedan stan
u stanu krevet, stol i stolice,
plavo svetlo preko plavih lica
i plavi svet iz plave kutije.
Da li možeš prepoznati govor,
govor ljudi iz gradova?
Da li možeš prepoznati lica,
lica ljudi iz gradova?

Mi smo snažni, mi smo jaki,
ljudi iz gradova.

Prvi dan smo sedeli
i prvi dan je prošao kraj nas.
Drugi dan smo sedeli i čekali
i drugi dan je prošao kraj nas.
Treći dan smo pružali ruke
i treći dan je prošao kraj nas.
Peti dan smo sedeli i čekali,
i plakali i sedeli i čekali i plakali...



U jugoslovenskoj lirici i pjevanoj i nepjevanoj kad se govori o gradu kao fenomenu,
ne nekom pojedinačnom, gotovo da nema mjesta za ljubav prema njemu.
Grad je obično mjesto sivih tonova iz kojeg je potrebno negdje bježati,
najčešće u neke pastoralne pejzaže.
Po prvi put se dešava ovako glasna afirmacija grada koji je obilježen plavom bojom,
bojom koja konotira i širinu i dubinu i visinu.
Po prvi put imamo zazivanje tog kolektivnog identiteta na, može se reći, militantan način:
„Mi smo snažni, mi smo jaki...“,

-što se može čitati i kao odgovor na tada već militantne nacionalne identitete
čije su se vođe uveliko verbalno nadmetale snagom svojih naroda da b
i uskoro došlo i do fizičkog odmjeravanja tih snaga.
No, tu je i usamljenost tog identiteta, njegovo neprihvaćanje,
uzaludno pružanje ruku, sjedenje, čekanje i plakanje.

1646139026401.png


Na istom albumu je i pjesma Zemlja, čije autorstvo potpisuju i Milan Mladenović i Margita Stefanović.
Ta će pjesma doživjeti više marketinških (zlo)upotreba.
Gotovo da nema političara koji nije u toku predizborne kampanje uzviknuo
„ovo je zemlja za nas“ ili to kao ličnu parolu isturio negdje na društvene mreže.

U ideološkom smislu, međutim, nema toga ko može iznijeti značenje riječi „zemlja“ u toj pjesmi.
Upotreba te riječi ilustrativna je i za cjelokupan odnos EKV-a prema jeziku.
Evo šta Margita Stefanović u intervjuu za NIN iz 1989. godine kaže o riječi zemlja:

„Otadžbina je srpska reč, domovina je hrvatska reč. Celi život sam govorila domovina, a onda sam prije godinu dana čula: Kako domovina?
A gde je otadžbina? Nemam odnos prema takvoj nekakvoj otadžbini, imam odnos prema zemlji. Prema nečem odakle svi potičemo.
To u muzičkom smislu kod benda nije etno odnos, već genetski odnos.“

1646139167123.png

Ne radi se, dakle, o banalnosti patriotizma u smislu ljubavi prema domovini ili otadžbini.
Radi se o odnosu prema zemlji, životnom prostoru.
Odnos prema njoj odražava se na kvalitet našeg života provodili ga u državi u kojoj smo rođeni ili bilo gdje drugo.
Odnos prema zemlji bi trebao biti određen racionalno – koliko dajemo, toliko ili više dobijamo.
Ljubav prema domovini je uvijek iracionalna, mitomanska, jednostrana, domovina ne vraća ništa jer je fikcionalna kategorija.
Dok su otadžbina i domovina u korelaciji s etnosom, a država u korelaciji s građanima, dotle je zemlja u korelaciji s ljudima
i zato je druga ključna riječ te pjesme „ljudi“, a jedini imperativ u pjesmi glasi:

„Pogledaj me očima deteta.“

Traži se pogled bez predrasuda, rasterećen etno identitarnih ograda.
Ova jezička igra pokušaj je da se riječima vrate prvotna značenja.

1646139202656.png
 


Ovo je zemlja za nas
Ovo je zemlja za sve naše ljude
Ovo je kuća za nas
Ovo je kuća za svu našu decu
Pogledaj me, o, pogledaj me
Očima deteta
U zemlji vidim spas
Iz sna me budi glas koji ne poznajem
Dok grane miluju naša tela
Dok senke prave pokrov za nas
Pogledaj me, o, pogledaj me
Očima deteta
Pogledaj me, o, pogledaj me
Očima deteta
Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Dozvoli mi
Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Oprosti mi
U svakom porazu ja sam video deo slobode
I kad je gotovo
Za mene, znaj, tek tad je počelo
Pogledaj me, o, pogledaj me
Očima deteta
Pogledaj me, o, pogledaj me
Očima deteta
Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Dozvoli mi
Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Ne idi, ne idi, ne!
 
EKV je s albumom Ljubav (1987)ušla u politički diskurs i interesantno je
kako s tim njihove pjesme postaju ekstrovertnije, direktnije.
To je zrelo doba Ekatarine Velike, gotovo stvaralački vrhunac.
Ljubav koja je široka kao svemir, koja sama sebe rubi, kako je to rekao Dante.
Ljubav kao ovisnost koja cirkulira venama čovječanstva. ono se preko nje obnavlja.


Pored mene –
U sumrak otežaju senke / i plaze nam po licima /
i sjaj u očima je dubok i nestvaran. ....

Sve te staze, svi ti putevi koji se prelaze zbog ljubavi,
ta želja za slivanjem s drugim bićem
 
Potom pjesma Ljubav gdje se na jednom mjestu kaže
– dvojinu su stari Sloveni imali u rečniku.
Čežnja za sjedinjenjem koje se odvija putem Ljubavi, prisutna je u ovoj igri riječi –

kada želim da kažem ja / ja kažem mi /
i kada mislim o sebi / u stvari mislim o nama....




Kao barut u čauri, ljubav je nabijena u pjesmama Milana Mladenovića
. Tužno je da da nije uspio ostvariti ono o čemu je maštao,
jer njegovo vrijeme je previše brzo teklo –

(i kako vreme nam prolazi /
da, vreme nam prolazi brzo /
dani i noći su /slonovi na indijskom crtežu).



Ekvv-02-S.jpg



Potom odlična pjesma 7 dana.
U njoj se, također, govori o toj potrazi za ljubavlju:

I sedam dana sam, i gore i dole
/ Potraži me / I sedam dana sam, nađi i stavi /
Pokaži me / Nek boli dok boli /
Rukama stegni kožu svoju /
Poda mnom zategni strah...


Potom pjesma Voda – neka potisnuta sjećanja na prvobitne, arhaične svjetove:
Oči su nam prazne kao pustinja /
i ugriz na usni što kaže /
tu je nekad bio okean.....

Voda nosi i briše sve, potire sjećanja na gradove koji su postojali.


..
 
Sljedeći album im je Par godina za nas i
na njemu je najzanimljivija istoimena pjesma.



Prijatelj i ja sedimo na klupi, gledamo zvezde,
slušamo vesti, što su upravo stigle,
kažu da imamo još samo par godina za nas

Imali smo igračke i živeli smo sve,
sve one igre na sreću, one igre za ljude,
što je smislio neko pre samo par godina za nas

Da li znaš kako želim da te nađem,
da li znam šta treba da znam,
voli me kako nikad nisi volela.

Živimo i pričamo, branimo se, hodamo
i slavimo neke bezvezne stvari, neke bezvezne priče,
što je smislio neko u samo par godina za nas.

Nisu dovoljne reči, samo obične reči
da me vrate u život, nije dovoljan dodir,
ni da znam da te imam još samo par godina za nas

Raste kao nada, kao more, kao govor,
kao pokret, kao zora, kao dete, kao krv
kao želja među nama,
raste kao bol i grize sve pred našim očima.



Par godina za nas je generacijska pjesma.
Pjesma jedne generacije koja se u potpunosti ostvarila na jako specifičnim tipovima
društvenosti uslovljenih socijalizmom na jugoslovenski način.
Navedeni su i neki konstruktivni elementi društvenosti kakvi su igre i priče.
Međutim, tu je i slutnja (opet) u zadnjoj strofi o kraju tog poretka.
Samo par godina za nas ne treba shvatati kao godine života.
Mi se možemo roditi prije njih ili u njima, isto tako kraj našeg života ne nastupa nužno s njihovim krajem,
ali to neminovno jest vrijeme kvaliteta naših života.
Godine prije i poslije njih jednostavno više nisu naše.
U godinama koje nisu naše ni mi nismo mi i otud

„ni da znam da te imam još samo par godina za nas“.

Naime, on/ona ima nju/njega koji nakon isteka njihovog vremena
više neće biti ti ljudi koji su se odabrali da budu jedno uz drugo.

1646140778984.png
 
Posljednji, uslovno rečeno predratni album EKV-a, je Dum Dum,
objavljen 1991. Rat još nije bio zahvatio cijelu Jugoslaviju,
ali je njegova neizbježnost bila neupitna.
Već po samom nazivu albuma ona slutnja užasa koji guta sve je konkretizovana.
To je rat.
Na njega se aludira i nazivom albuma
Idemo.

Ona sanja da sam oprao ruke
da sam obrijan i da sam lep.
Toplo je na jastuku. U polusnu
miriše na doručak.

Prijatan glas iz druge sobe se javlja,
kaže da je počelo,
kaže da je počelo,
idemo!

Nismo znali da je kocka bačena,
nismo znali da je srušen most,
reka blista ispod čizama,
čista voda malo krvava,
idemo!

Nismo znali da su sela spaljena,
nismo znali da je vatra greh,
naše ruke nisu vezane,
naše ruke nisu bludnice,
idemo!



Kod tumačenja ove pjesme opet treba imati u vidu jedan
autopoetički moment koji Milan Mladenović iznosi u TV intervjuu u emisiji TV Poster iz 1992

: „Te tekstove koje smo pravili za pesme, i Margita i ja, koji su posle postali pesme,
za koje je pravljena muzika i koje su otpevane u grupi Ekatarina velika,
to nikad nije ni trebalo da predstavlja poeziju samu za sebe.
Znači to ne treba čitati odvojeno od muzike.
Iako mnogi ljudi stalno traže od nas kao zašto ne objavite tekstove.
Možda ćemo to uraditi, to čak nije ni loša ideja, ali prava stvar je kad se to ujedini.
Znači, neke reči su potcrtane nekim zvukovima.
To je znači izmišljena medija, mix medija, znači muzika i tekst čine jedno.“

1646141081866.png


Riječ „idemo“, naprimjer, u ovoj pjesmi nema nikakvog smisla bez muzike i intonacije
, tj. njenog izgovaranja kao vojne komande.
Ova pjesma ustvari odražava sva glavna poetička načela EKV-a.

1646141137127.png


Jedno od njih je govor u slikama i kontrastiranje tih slika iz kojeg proizilazi smisao pjesme.
Kao što je u pjesmi Geto kontrastirana plava bluza i kifla pred čas hladnom dahu sa zapada i crnilu gara,
tako je ovdje slika doručka i atmosfere buđenja u ljubavnom snu kontrastirana slikama rata.
Tu je i tok svijesti u zadnjoj strofi:

„Nismo znali da su sela spaljena“-
je prosta konstatacija, koja je mogla biti izrečena na osnovu konkretnog uvida.
Na nju se kalemi zaključak:

„Nismo znali da je vatra greh“,

- gdje vidimo da se već ponire u asocijativno intelektualiziranje.
Vatra je jedan od glavnih životnih elemenata i samim tim ne može biti grijeh,
ali u kontekstu spaljivanja sela ona to postaje.
U zadnja dva stiha smisao se potpuno raspršava i tekst je prepušten diktatu svijesti autora po slobodonom nahođenju.
Samim tim i slobodnom tumačenju.
Zatim, tu je intertekstualnost povezana najčešće sa stvarima iz daleke prošlosti ili s mitom,
ali s onim stvarima koje su živjele u opštoj kulturi Jugoslovena.
Kao što nam u pjesmi Geto autor ubacuje Atlasa, ili u Modro i zeleno Heraklita,
ovdje ubacuje bačenu kocku i prelazak preko rijeke Rubikon, nakon čega više nema povratka.


1646141239273.png



 
Nakon ovog albuma, EKV će objaviti još jedan.


spacer.gif
1646141979190.png



​

Neko nas posmatra (1993)
je poslednji studijski album srpske rok grupe Ekatarina Velika (EKV).
Album sadrži obradu pesme Istina mašina jugoslovenske rok grupe Tajm (Time),
i jedini je album benda na kojem se nalazi obrađena pesma.

  • Neko Nas Posmatra 4:30
  • Istina Mašina 4:10
  • Ne 3:35
  • Zajedno 3:20
  • Anestezija 3:40
  • Just Let Me Play Some Modern R'n'R Music 3:21
  • Hej Mama 4:05
  • Bežimo U Mrak 3:30
  • Jadransko More 3:05
  • Ponos 4:23

Anestezija-EKV


Slutnja zla koja je bila tematska potka većeg dijela njihove lirike već je uveliko bila realizovana.
Međutim, i to što su uradili bilo je više nego dovoljno da se dobar dio tih tekstova u poetskom smislu može smatrati uspjelim.
Na kraju krajeva takvim ih čini i višedecenijsko bavljenje njima u smislu otkrivanja njihovih značenja.
Jednako kao i sami tekstovi, i to je zanimljiv fenomen jer njihovi tekstovi su ustvari bili jednostavni.

1646142174260.png


Doživljaj tih tekstova kao neshvatljivih proizilazi iz nenaviknutosti na takav stil izričaja u jugoslovenskoj pop kulturi.
Te slike, date najjednostavnijim mogućim rječnikom, prosto nisu mogle biti prihvaćene kao takve,
tako se nije pjevalo, očekivalo se da iza svega toga stoji nešto mnogo dublje, neka skrivena, tajna, gotovo metafizička značenja.
Njih, naprosto, nema.
Sve što je bilo potrebno je znati razmišljati u slikama, što je, s obzirom na narativnost
i kauzalno prikazivanje tema u našoj pjevanoj lirici, ali i mainstream književnosti,
bilo teško očekivati od većeg broja ljudi. I to, također, potvrđuje izuzetnost ove multimedijalne lirike.



ekv_ft11 (1).jpg



 
Svetluca:
Da,Todorovica nisam uzela u obzir a Gagija jesam jer je pri kraju bio sa EKV. No , slazem se u potpunosti, i odlicna ti je tema . Ocito si dobar poznavalac.
Kliknite za proširenje...
Ja nisam poznavalac grupe ali sam veoma siguran da je Gagi bio sa njima u pocetku a ne na kraju. Gagi je osnovao Katarinu II sa Milanom. Kada je napusto grupu, uzeo je ime Katarina II sa obzirom da je ime grupe bilo njegovo. Tada je Milan preimenovao grupu u EKV.
Zika Todorovic je ziv i zdrav a dok sam trazio informacije o njemu na internetu, procitao sam da su Firci, bubnjar EKV pre Zike, i Bole, zadnji basista EKV veoma zivi. Nisam tacno siguran, ali mislim da je i Zoran, basista Katarine II ziv.....
 
1651660753147.png

Deo teksta preuzet sa:

https://www.volimo.net/forums/topic/2398/ekv



Početkom 1994. godine Ekatarina Velika je neaktivna.
Mladenović u proleće odlazi u Brazil gde zajedno sa prijateljem i muzičarem Mitrom Subotićem Subom i grupom brazilskih muzičara radi na albumu "Angel's Breath". Po njegovom povratku u Beograd bend nastavlja sa koncertnom aktivnošću i počinje sa radom na novom albumu čiji je radni naziv "Ponovo zajedno". Rad na albumu je međutim ubrzo obustavljen zbog Mladenovićevih zdravstvenih problema.

U avgustu 1994. bend svira na festivalu u Budvi što je njihov poslednji koncertni nastup.
Sledećeg dana Milan Mladenović je prebačen u bolnicu gde je otkriveno da ima rak pankreasa.
Svega nekoliko meseci kasnije, 5. novembra 1994., Milan Mladenović je umro u Beogradu u 36-oj godini.

Njegovom smrću Ekatarina Velika je prestala da postoji
. Bojan Pečar umro je u Londonu od srčanog udara 13. oktobra 1998. u 37-oj godini.
Margita Stefanović je umrla 18. septembra 2002. godine u Beogradu u 43-oj godini
. Uzrok smrti nije zvanično potvrđen, ali se smatra da je najverovatnije umrla od posledica dugogodišnjeg intravenoznog korišćenja droge.
Ostali članovi benda koji su preminuli su Ivan Vdović (1992.) i Dušan Dejanović (umro je od AIDS-a 16. novembra 2000. u Beogradu)
što ukupno čini tragediju ovog benda nemerljivom sa bilo kojim drugim primerom kako na jugoslovenskoj tako i na svetskoj muzičkoj sceni.

Uticaji Ekatarina Velika je među najuticajnijim, ako ne i najuticajniji bend na prostoru bivše Jugoslavije,
a takođe se smatra i jednim od najvažnijih bendova na jugoslovenskoj rok sceni uopšte.

1651660711254.png


Mnogi bendovi su tokom godina obrađivali njihove hitove,
ali ono što je karakteristično je to da se imitacije tema kojima se Mladenović bavio kao i njegovog jedinstvenog pesničkog stila stalno pojavljuju u muzici mnogih novih mladih bendova.
Među bendovima za koje se tvrdi da su pod velikim uticajem Ekatarine Velike je bend Van Gog
koji se uzdigao do statusa jednog od najpopularnijih rok bendova u Srbiji u drugoj polovini 90-ih,
ali koji je takođe često kritikovan zbog preterane sklonosti ka imitaciji EKV-a, naročito kada se radi o tekstovima pesama.


Drugi bend na koji je Ekatarina Velika značajno uticala je Block Out,
koji je obradio njihovu pesmu "Soba" (tribjut izdanje "Kao da je bilo nekad")
i koji često svira njihove pesme na svojim koncertima.


Block Aut-Soba
 
Van Gog je imao smisla samo sa prvim albumom
otkako je Djule preuzeo "brend" ima svega ali nema,
po meni nema ni trunke EKV.
Nisu losi , uzivo su jako dobri , mocno zvuce

Ta magija sa klavijature i slike koje je Magi
slikala zvukom je neponovljiva.
Vrlo su upecatljivi bili , mislim na EKV da bi mogli tek
tako da se kopiraju.

Nazalost upecali se u zamke svojih "istrazivanja" svetova
i svima im doslo na naplatu "oko boje meda" i
gan......to je valjda RnR stvaraj i unisti ali neka neki trag ostane
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top