liricno elegini momenat bre

u trenu

i vise nece usne moje tvoje ljubiti
i vise nece ruke moje nezno tebe grliti
hrliti k meni neces vise
brise proslost kistom dugim i nestaje san
dan donosi meni ucamlost tugu dugu sto kida zice zlatne lire
vire iskopane oci isplakane uplakane iskapale za tobom
grobom sto me vazda grli hrli u narucje meni
seni sto od coveka osta posta bol sol sto mi na srce metnu
setnu pesmu vazda pevam snevam lik tvoj nasmejan spokojan
pogled sto mi srce grije mije dusu eliksirom cudnim
budnim me ostavljas u sobi kobi sto me more
bore ocrtavaju se na licu mom svom si snagom otisak stavila
pravila nisi istinu od lazi kazi kako kako da te volim...

___________________________________________________


dina

zlokobno sunce neumorno pece
uporno przi przi i gusi
gusi svaku dozu pobune
pobune prirode pobune ljudi

pesak pesak svuda pesak
dine neumorno kruze
nicu nenadano svojevoljno
grade zid a onda nestaju

kosti davno uginule zivotinje leze
vire iz peska
a njene prazne suplje oci
gledaju neumorno zlokobno sunce

jedno drvo usamljeno stoji
poslednji nemi svedok rata prirode
zivotne sile ne teku njegovim venama
a skrhane grane pobedjene ljube zemlju
___________________________________________

siva muza

krupne graske kise o prozore dobuju
slivaju se niz prozorsko okno.
sivilo neba ispunjava moju dusu
a njegov mrki pogled prozima me svog.

o dali to nebo place
da li bozanske suze padaju na moj krov
ili to u damarima krv udara jace
da probije ove ljusture pokrov...
 
sta je uvatila te neka poetika i romantika

:I el to posle krusaka ili jako sunce

si ovo ti pisao :I svidja mi se, mozda fali malo neke... pa shta znam neke suptilnosti en znam da nadjem rec ono da se nekako izvaja
malo mi se treca... lici mi na starije pesnike da li romantizam ili moderna :)
nije suptilnosti nego... ne znam nestho nije to :I
mozda je samo takav fazon... mozda mesto bozanske bozje... kad pominjesh boga i ekipu pazi to moze da ode u neku ... onako bljak
znaci nekako pazljivo :I
imash reci fali mi da me nekako dirne... nemam pojma nek ti josh neko napise kao sve je t fal neka mrvica?
pozdrav, kritichar shoma
 
Poslednja izmena:
gdjici M

magla je u svima nama u ljudima
ti si razvila svoja andjeoska krila
srce purpurne boje zvoni u grudima
sijas u gorskoj noci kao kakva vila

ah ljubavi moja ja placem
u snovima vidim tvoje belo lice
srce je moje pokidano macem
vezuju ga samo izgubljene srece zice

reka emocija u meni vri
tok njen zari peni
gaze je neki ljudi zli
ciji se pakleni lik ogleda u seni

i ponovo stizu dani tuge
crpe moje telo i suse
secaju na one noci duge
kada si bila zitelj moje duse

jos je u mome srcu tvoj lik sveti
jos je u meni nas rajski vrt
iako mi se dusa gusi u peni
i zeljno zeljno iscekuje smrt

ah ljubavi moja ja placem
u snovima vidim tvoje belo lice
srce je moje probodeno macem
vezuju ga samo izgubljene srece zice...
 
gdjici K

kada dodje noc
i mesec zaigra poznatu igru dobra i zla
moje grudi ispuni neka teska moc
i ovoga sveta tuga sva.

amor tada u prah pada
a mars zapocinje svoj pir
rusi sve barijere i sada
nada mnom vrsi svoj bezdusni hir

tada se sve na staro vraca
svaka pesma budi stara osecanja
a na jastuku kroz san
vracaju se secanja

amor znade sto je stvaro
njegova je cudna moc
budi moja oh ljubavi
bar za sna jednu noc

radost podari ribu svom
bar za jedan trenutak sna
daj lazne nade srcu mom
a onda me snova baci do dna

i kada se novi dan rodi
i zrak sunca okupa u oku mom
duh secanjem prestaje da brodi
dok se tuga vraca tronu svom

novo se jutro zivota radja
i cari svoje donosi dan
lagano nestaju sva beznadja
i kao cetkom brise se san

ali mrak ce ponovo navuci tamnu maramu
kada mars ponovo zapocne svoj pir
pasce sve barijere i snova
snova poceti isti bezdusni hir
 

Back
Top