Da se ne pravimo blesavi, recimo koju, bez puno pretenzija.
1. očito je da razne "strukture" pokušavaju usporiti individualizaciju jezika(h) kojima je štokavština u osnovici norme.
Ti su jezici uosobljeni i praktički dovršeni - nu, političkim je silama, bar njekima od njih, ili dijelu njih, želja da se ti jezici
zamrznu u vremenu i spriječi njihovo "udaljavanje", koje može biti spontano ili planirano. Te su sile locirane "vani", dok
su domaći stručnjaci (i "stručnjaci" najčešće samo izvršitelji). Nisam pristaša teorije urote, nu čovjek se mora zapitati
odkud toliko strasti i upornosti, ter financijske podkoženosti kod zagovornika statusa quo ? Zašto ti pokušaji
da se stvori virtualna Jugoslavija, kad već ne može prava ?
2. kako to da u hrvatskom neke male pravopisne promjene (sprječavati mjesto sprečavati, zadatci mjesto zadaci)
nikako ne mogu proći, iako su prošli već bili djelomice, no promjena vlasti ih koči i želi zadržati status quo iz SFRJ ?
Kako to da je SDP, anacionalna stranka, na silu vratio naziv "Ministarstvo zdravlja" i zabranjuje
nazivak koji je u praksi već skoro 20 godina, i bolje odgovara zbilji- "Ministarstvo zdravstva".
I ti koji su protiv promjena bili su u doba SFRJ marksistički lingvisti i promijenili su kaput. Odkud su te male promjene tako nevjerojatno važne ?
Zato što su odmak od jugo-norme i korak dalje od "srpskohrvatskog" na tom vidljivim planu svakodnevne porabe jezika.
3. kako to da je su gramatiku i pravopis za crnogorski napisala dva Hrvata (dobri stručnjaci- no što će oni tu ?) i jedan
manje poznati Musliman. Pa valjda ima pismenih Crnogoraca koji mogu napisati nješto tako. Nego se
ta gramatika pojavila iznebuha, nitko nije znao- ni ja ne znam dandanas- kako je do toga došlo. Bum !
Evo već jezične norme. Još samo rječnik i gotov novi jezik.
Srbi su samo djelomice u pravu kad govore da je to upereno protiv Srba. To je upereno i protiv
drugih, s namjerom- pa to je puno jezika, ajde dva, ali 4 - e, to je previše, pa da to ipak nazovemo jednim jezikom
i tako tretiramo u praksi.
4. kako je uopće moguće da bar dva desteljeća u Srbiji ne postoji poštovanje propisa glede jezika.
Ne govorim o emocijama, nego o tričarijama zdravoga razuma: na ćirilici nisu u upotrebi-koliko
znam- vozačke dozvole, putovnice/pasoši, osobne iskaznice, dokumenti o braku, smrti i sahrani...
imena ulica i trgova. Tipično za bahati postsocijalistički sistem. Nu, u tom ludilu ima metode.
Zna se kad bi ćirilica zauzela svoje mjesto u svakodnevnici, latinica bi, da ju nitko i ne dira, prirodno
se počela povlačiti i nestajati- što bi bilo katastrofalno za virtualnu Jugoslaviju.
Srbi bi, naravno, znali latinicu, učeći strane jezike. No ova hrvatska, koju bi isto znali- lako je znati
što je č ili lj- polako bi im isparila iz mentalnoga koda. A to se ne želi.
5. o Muslimanima ne bih, oni još nisu sigurni je li Bošnjaci najbolje ime za njih, ili bi radije da se oni, a
još bolje svi građani BiH, zovu Bosancima. Bez komentara ...
