Posto je bio veliki odmor otisao sam do skolske menze.Na putu do nje svi su me gurali dobacivali mi gadjali me pljucama i radili mi jos mnogo toga.
U skolskoj menzi sam sedeo sam jer kao sto sam rekao niko nije zeleo da prica sa mnom.Stavio sam glavu na sto i ozbiljno razmisljao o tome da treba da izadjem malo napolje i da se pomirim sa svima samo nisam znao na koji nacin.
Zvonilo je za kraj odmora a ja nisam ni zagrizao uzinu.Sledeci cas nam je bio matis.Kada je zvonilo nastavnik je seo za katedru i listao dnevnik i primetio da ja imam opomenu i pitao me je:"Zivanovicu hoces li da odgovaraj, imas opomenu!".
Poceo sam da se izvlacim:"Nastavnice ne mogu nisam ucio bio sam bolestan"Pricao sam nevidjene gluposti ali nastavnik mi je poverovao.
Rekao je:"Nije problem danas cu te pustiti ali u ponedeljak ima da mi odgovaras, samo posle casa me sacekaj ispred ucionice!"
Samo sam klimnuo glavom i seo na mesto.Cas se zavrsio.Nastavnik je otisao do zbornice i rekao da nikud ne idem da moramo ozbiljno da pricamo.Cekao sam ga ne duze od 5 minuta pozvao me je u kabinet i ja sam usao.Sedeli smo dva minuta i gledali jedan u drugog.On je prvi progovorio:"Zivanovicu"uzdahnuo je i nastavio"Slusaj!Ti nisi ni svestan koliki talenat za matematiku imas i bolje da ga koristis na prave zadatke nego na te tvoje glupe igice"Rekao sam mu"Ali nastavnice" Cvrsto me je stegao za obraze:"Nema ali!Mogu ti davati privatne casove ne moras odgovarati imaces 3 za kraj samo mi obecaj da ces se popraviti!Laknulo mi je i tiho sam rekao:"Dobro nastavnice, ali ne mogu sve da naucim!Kako da pratim nastavu kad vise od pola skolske godine nisam bio na casovima?!"Nasmejao se i rekao:"Nije problem davacu ti casove besplatno, vidimo se ovde opet u ponedeljak posle casova!On je ostavo u ucionici ja sam pri izlasku samo rekao"Ok" i zaputio se kuci.Kada sam dosao kuci samo sam bacio torbu i krenuo da upalim komp, ali kao da me je neka sila udarila po ruci i rekla da to neradim.
U skolskoj menzi sam sedeo sam jer kao sto sam rekao niko nije zeleo da prica sa mnom.Stavio sam glavu na sto i ozbiljno razmisljao o tome da treba da izadjem malo napolje i da se pomirim sa svima samo nisam znao na koji nacin.
Zvonilo je za kraj odmora a ja nisam ni zagrizao uzinu.Sledeci cas nam je bio matis.Kada je zvonilo nastavnik je seo za katedru i listao dnevnik i primetio da ja imam opomenu i pitao me je:"Zivanovicu hoces li da odgovaraj, imas opomenu!".
Poceo sam da se izvlacim:"Nastavnice ne mogu nisam ucio bio sam bolestan"Pricao sam nevidjene gluposti ali nastavnik mi je poverovao.
Rekao je:"Nije problem danas cu te pustiti ali u ponedeljak ima da mi odgovaras, samo posle casa me sacekaj ispred ucionice!"
Samo sam klimnuo glavom i seo na mesto.Cas se zavrsio.Nastavnik je otisao do zbornice i rekao da nikud ne idem da moramo ozbiljno da pricamo.Cekao sam ga ne duze od 5 minuta pozvao me je u kabinet i ja sam usao.Sedeli smo dva minuta i gledali jedan u drugog.On je prvi progovorio:"Zivanovicu"uzdahnuo je i nastavio"Slusaj!Ti nisi ni svestan koliki talenat za matematiku imas i bolje da ga koristis na prave zadatke nego na te tvoje glupe igice"Rekao sam mu"Ali nastavnice" Cvrsto me je stegao za obraze:"Nema ali!Mogu ti davati privatne casove ne moras odgovarati imaces 3 za kraj samo mi obecaj da ces se popraviti!Laknulo mi je i tiho sam rekao:"Dobro nastavnice, ali ne mogu sve da naucim!Kako da pratim nastavu kad vise od pola skolske godine nisam bio na casovima?!"Nasmejao se i rekao:"Nije problem davacu ti casove besplatno, vidimo se ovde opet u ponedeljak posle casova!On je ostavo u ucionici ja sam pri izlasku samo rekao"Ok" i zaputio se kuci.Kada sam dosao kuci samo sam bacio torbu i krenuo da upalim komp, ali kao da me je neka sila udarila po ruci i rekla da to neradim.