Stihove velikog Vladimira Petroviča Buriča - nema ko da recituje...
Zato ćemo ih sami pročitati...
"Interesantno
šta li sam ja radio
za to vreme dok si ti porasla
šta sam radio
izgleda da sam išao za hleb
ne
slagao sam kamen na kamen
možda sam se peo stepeništem
stajao
oblačio se
bio pred ogledalom
vraćao kusur
propuštao saobraćajna vozila
ručavao
hranio mamu
osam godina sam hranio mamu
išao sam po hleb
kako je to čudno
tako smo blizu
a nikako ne možeš da me sustigneš
niti ja mogu da te sačekam
ja sam sposoban jedino da jurim
ti si prekrasna
ali šta s tobom da činim
s tobom se ne može oplakivati prošlost
niti s nadom gledati u budućnost
koja je
sve
kraća
Mašemo jedno drugom rukama
kao perajima
u akvarijumima
tramvaja koji se razilaze"


Zato ćemo ih sami pročitati...
"Interesantno
šta li sam ja radio
za to vreme dok si ti porasla
šta sam radio
izgleda da sam išao za hleb
ne
slagao sam kamen na kamen
možda sam se peo stepeništem
stajao
oblačio se
bio pred ogledalom
vraćao kusur
propuštao saobraćajna vozila
ručavao
hranio mamu
osam godina sam hranio mamu
išao sam po hleb
kako je to čudno
tako smo blizu
a nikako ne možeš da me sustigneš
niti ja mogu da te sačekam
ja sam sposoban jedino da jurim
ti si prekrasna
ali šta s tobom da činim
s tobom se ne može oplakivati prošlost
niti s nadom gledati u budućnost
koja je
sve
kraća
Mašemo jedno drugom rukama
kao perajima
u akvarijumima
tramvaja koji se razilaze"




