lepote i cudi prirode

Hladno vreme polako stize i u nas kraj.Jednostavno osecaj u meni je zeleo da se leto nikada ne zavrsi.Samo kada pomislim ujutru na setnju do skole po hladnom vremenu...
Sve je uobicajeno za ovo doba godine,mirno i tiho.Sunce pruza stidljivo svoje zrake.Oktobar ipak svojim zutozelenim bojama krasi ovo hladno vreme.I ono ima neku svoju lepotu i zanos.Oblaci umorno prelaze preko neba,ali ipak ne zele da pokvare deciju razdraganost i igru u kojoj svakodnevno uzivaju. Jutra su hladna,a izmaglica laka,pokusava da ustupi mesto suncu.Setajuci se oko jezera,pogled mi odluta ka drvecu cije lisce polako zuti i opada.Krasnim laganim pokretima kao da igra svoj valcer po ovom hladnom jesenjem danu.Suskajuci mi pod nogama,lisce kao da stvara neku svoju melodiju.Kise su cesta pojava,znaju da budu tuzne i dosadne.Blatnjavi putevi ne dozvoljavaju opustanje i zanos u mislima jer trenutak ne paznje moze da izazove lak oklizaj.
Ptice se spremaju za svoj dug put na jug,dok poneki vrapcic svojim cvrkutom pozdravlja ptice selice.Listovi tiho igraju svoj valcer,jezero navlaci svoj mracni kaputic,dan bledi i dolazi jesenje vece.
 

Back
Top