Moja Lenčica, usvojeno sivo mače koje sam prvobitno planirala udomiti kod
nekog od prijatelja na društvenim mrežama na kojima objavljujem svoje priče,
pa mi na kraju osvojila srce i postala moja nova ljubimica, već pokazuje da je
mačka sa stavom.
Kako je naša avlija sastavljena od dva dijela, pri čemu jedan dio čini prostrana
terasa na koju se izlazi sa sprata kuće, a drugi, donji dio je onaj kojim se sa
sprata spušta niz tačno dvanaest ograđenih i natkrivenih stepenica, koji gleda
na samu ulicu, Lenčici je pošlo za rukom da za samo pet dana boravka kod
nas uzme kontrolu u svoje šapice i sa atraktivne lokacije na terasi protjera
našeg mačora, starosjedioca Hansa, koji se sada vija po donjem, od automobila
sa ulice bučnom i prašnjavom dijelu avlije.
Ponekad je Lenčici malo dominacije na osvojenom teritoriju, pa se spusti u
donji dio avlije i iz čista mira zaleti prema Hansu koji spava sklupčan u hladu
male višnje koja gleda na ulicu, pa svojim cijelim malim tijelom skoči na njega,
na šta Hans ljutito zareži. Ali, kako je Hans u trećem mačijem životnom dobu,
što će reći da je pametniji i mudriji, ubrzo odustane od ljutnje pa mirno odšeta
na drugi kraj donjeg dijela avlije i zaustavi se obično u hladovini ispod
nadstrešnice garaže. Reklo bi se – pravi filozof u egzilu.
Kupila ja neki dan novi otirač za obuću, lijep komad “tepiha” u crvenoj boji i
stavila ga ispred ulaznih vrata. Malo poslije izlazim iz kuće. Moja Lenčica
zauzela svoju omiljenu pozu na, ni manje, ni više, nego baš na crvenom
tepihu. Nisam mogla izdržati. Nasmijah se naglas. Bilo je očigledno da je
zvijezda rođena!
RiadaT.
nekog od prijatelja na društvenim mrežama na kojima objavljujem svoje priče,
pa mi na kraju osvojila srce i postala moja nova ljubimica, već pokazuje da je
mačka sa stavom.
Kako je naša avlija sastavljena od dva dijela, pri čemu jedan dio čini prostrana
terasa na koju se izlazi sa sprata kuće, a drugi, donji dio je onaj kojim se sa
sprata spušta niz tačno dvanaest ograđenih i natkrivenih stepenica, koji gleda
na samu ulicu, Lenčici je pošlo za rukom da za samo pet dana boravka kod
nas uzme kontrolu u svoje šapice i sa atraktivne lokacije na terasi protjera
našeg mačora, starosjedioca Hansa, koji se sada vija po donjem, od automobila
sa ulice bučnom i prašnjavom dijelu avlije.
Ponekad je Lenčici malo dominacije na osvojenom teritoriju, pa se spusti u
donji dio avlije i iz čista mira zaleti prema Hansu koji spava sklupčan u hladu
male višnje koja gleda na ulicu, pa svojim cijelim malim tijelom skoči na njega,
na šta Hans ljutito zareži. Ali, kako je Hans u trećem mačijem životnom dobu,
što će reći da je pametniji i mudriji, ubrzo odustane od ljutnje pa mirno odšeta
na drugi kraj donjeg dijela avlije i zaustavi se obično u hladovini ispod
nadstrešnice garaže. Reklo bi se – pravi filozof u egzilu.
Kupila ja neki dan novi otirač za obuću, lijep komad “tepiha” u crvenoj boji i
stavila ga ispred ulaznih vrata. Malo poslije izlazim iz kuće. Moja Lenčica
zauzela svoju omiljenu pozu na, ni manje, ni više, nego baš na crvenom
tepihu. Nisam mogla izdržati. Nasmijah se naglas. Bilo je očigledno da je
zvijezda rođena!
RiadaT.
Poslednja izmena: