Lemmy Kilmister - Motorhead

VanderGraaf

Primećen član
Poruka
885
Ian Fraser "Lemmy" Kilmister-a iz Motorhead-a ce dobiti svoju statuu visoku preko 2 metra u njegovom rodnom gradu Staffordshire.

lm.jpg


Lemmy je preminuo 2015 nakon sto je izgradio neverovatnu karijeru kao osnivac i vodja Motorhead-a, jednog od najlegendarnijih rok bendova. Trenutno se sakuplja novac a statuu ce izraditi Andy Edwards, koji je vec izradio statuu Bitlsa u Liverpulu. Lemmy je svirao distorziran bas uz akorde kao da je u pitanju ritam gitara, po cemu je izgradio sopstveni i unikatni stil, isto kao i prepoznatljiv Motorhead zvuk. Uticao je na bezbroj muzicara i grupa, svojim stilom, pojavom, muzikom i harizmom. Bio je izuzetno inteligentan sto je dokazao u svojim intervijuima gde je davao svoja fascinantna misljenja i poglede ne samo na muziku, vec i na politiku, socijalne, religiozne i druge probleme sa kojima se svet suocava. Nikada se nije zenio, niti je hteo od kada mu je devojka, ljubav njegovog zivota u 19-oj godini preminula od prekomerne doze heroina. Iako je koristio lake droge, Lemmy je celog zivota mrzeo heroin i borio se za ostrije zakone i ogranicenja oko heroina. Lemmy je legenda roka i zasluzuje da mu se na ovaj nacin oda duzno postovanje.

 
Njegov život je zaista bio izuzetan. Što se poroka tiče alkohol mu je bio najbliži. Mogao je da popije mnogo, a pred kraj života počeo je preko sajta benda i da prodaje žestoka pića sa nazivom Motorhead.
Osim za sebe pisao je i pesme za druge. Rekao je da je pišući za Ozija Ozborna zaradio više nego ikad s Motorhedom.
Ženio se nije, ali od žema nije bežao, naprotiv. Jednom je izjavio da ih je imao 1200 ako se dobro sećam.
Početkom osamdesetih je sa ženskim bendom Girlschool snimio ovu pesmu:
 
Njegov život je zaista bio izuzetan. Što se poroka tiče alkohol mu je bio najbliži. Mogao je da popije mnogo, a pred kraj života počeo je preko sajta benda i da prodaje žestoka pića sa nazivom Motorhead.
Osim za sebe pisao je i pesme za druge. Rekao je da je pišući za Ozija Ozborna zaradio više nego ikad s Motorhedom.
Ženio se nije, ali od žema nije bežao, naprotiv. Jednom je izjavio da ih je imao 1200 ako se dobro sećam.
Početkom osamdesetih je sa ženskim bendom Girlschool snimio ovu pesmu:
a kako on to imao 1200 zena ? ko su te zene?
il menadzeri lazu?
 
Dakle vraćamo se u 1965. godinu kada je Lemi posetio naše krajeve i o tome ga je posle početkom osamdesetih godina priupitao naš novinar Petar Luković koji je inače preminuo pre par nedelja.

Neobjavljeni razgovor iz 1982. godine

Da li je Lemmy video Tita?​


U tekstu „U ime socijalističkog morala i zdravog razuma“ pominje se britanski sastav The Rockin' Vickers koji je 1965. gostovao u Jugoslaviji. Činjenica da je u toj grupi svirao Lemmy Kilmister, docnije član bendova Hawkwind i Motorhead, otvorila je temu o čuvenoj priči koju je Lemmy lansirao još krajem šezdesetih: da je tokom boravka u SFRJ lično upoznao Josipa Broza Tita. Kako je autor ovog teksta u dva maha razgovarao sa Lemmyjem, iz svojih arhiva izvukao je neobjavljeni razgovor iz 1982. upravo na tu temu – gde je i pod kojim okolnostima Lemmy video Tita, ako ga je uopšte video?

Na aerodromu Heathrow, u check in redu za Zagreb, ugledam čitavu gomilu dugokosih rockera, među njima i – Lemmy. Priđem mu i pitam da li me se seća, dodajući reči „interview“ i „Bronze Records“. Setio se odmah, zastao je i podigavši prst upitao „Peter, Yugoslavia?“. Jeste, Peter, Yugoslavia, ponosno potvrđujem i svečano ga obaveštavam da idem u Zagreb na festival i da obavezno moramo ponovo da razgovaramo. „OK, my man“, odgovara Lemmy.

Ohrabren, pitam ga za malu uslugu. Može li mojih nekoliko torbi s albumima da uzme kao svoj prtljag, da me carina ne bi zajebavala. I tako bi: uze Lemmy moj prtljag na svoja kolica, uđosmo u avion, stigosmo u Zagreb, carina nas nije ni pogledala, i svi krenusmo u hotel „Esplanade“.

- Možemo li sutra da razgovaramo – pitam mog prijatelja Lemmyja.

- Može, oko podne – kaže prijatelj Lemmy.

Dok pijemo kafu, pred Lemmyjem je stvorio čitav red; njegov road menadžer, pa fotoreporteri, pa novinari iz Beograda, pa Mick Box iz Uriah Heep, pa neki Slovenci koji traže da im se potpiše na majicu. Vidim se da Lemmy tek budi, pa ga tešim činjenicom da on i ja nećemo dugo da razgovaramo, interesuje me samo epizoda oko gostovanja grupe The Rockin' Vickers u Jugoslaviji, seća li se koncerta iz 1965. godine?
- Da to nije bilo 1964? – pita me.

- Nije, Lemmy, već jula 1965, postoje isečci iz štampe. Svirali ste u Rijeci, Zagrebu i Nišu.

- Kako kažeš, Reeka?

- Nije Reeka, već Rijeka.

Opet mrmlja „Reeka“ i vrti glavom.

- Sećam se Zagreba, ali ne i tog drugog grada koji si mi pomenuo, kako se zove?

- Niš. En Aj Es Ejč (Nish).

- Never heard of.

- Mnogi te citiraju zbog tvojih izjava da si posle nekog koncerta sreo Josipa Broza Tita. Sećaš li se detalja?

- Mmm... mislim da je to bilo u Beogradu, am I right?

- Koliko znam, The Rockin' Vickers nisu svirali u Beogradu. Ti nikad nisi bio u Beogradu.

- Sećam se da smo bili na nekoj večeri i da mi je neko rekao da je tu bio Tito. Mi smo bili prvi engleski rokeri koji su gostovali u Jugoslaviji, je l' znaš.

- Postoji podatak da su još 1960. u Rijeci gostovali Colin Hicks & The Cabin Boys...

- Reeka... again.

- A da li si lično upoznao Tita?

- Mislim da smo bili blizu, mnogo je ljudi bilo oko nas, sva ta policija if you know what I mean? Kao kroz maglu pamtim da je hrana bila loša...

- A piće?

- Piće nikad nije loše (smeje se).

- Dakle, ti veruješ da je to bilo u Beogradu?

- Peter, you're my friend, why so many tough questions? Can you order us a couple of beers, please? („Petre, ti si moj prijatelj, čemu toliko teških pitanja? Nego, možeš li da naručiš nekoliko piva?“)

Naručujem četiri piva i shvatam da je razgovor o Titu završen. Lemmy se opustio; nekim ljudima priča okolo kako mu je Peter „stari prijatelj“ kojem je prošvercovao sto albuma. Klimam glavom i potvrđujem, Lemmy me očinski udara po leđima i kaže „My man“.

Ceo tekst o tome imate ovde.
 

Back
Top