Naišli odjednom dani ćutnje
a misli o životu se roje...
Naišli sati tišine i slutnje
a uši se tišine boje...
Vest o njemu se čula daleko
i svi u tišini nemoj plaču,
čekaju da im dobar glas donese neko
i u tom času, jauk se začu...
To majka vrisnu od bola
što joj razara grudi...
Napolju, vreme je stalo,
svima je srce puno studi...
I molimo se, molimo se za sreće malo...
Prolazi dan jedan, drugi pa treći,
a on samo leži nemo...
Više niko ne zna šta bi mogao reći
a nadu gubiti ne smemo!
Gledam je kroz maglu oka
tužnu i savijenu od boli...
Osećam da joj je rana preduboka
i znam koliko ga ljubi i voli...
Došli su kameni dani tuge i plača,
onog što kida iz duše...
Tešimo je da bude još samo malo jača
i da joj se nade kao zid ne sruše...
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Ovo je krik jedne žene
koja od bola ne korača
Ovo su kamene suze njene
LEDENA REKA PLAČA...
a misli o životu se roje...
Naišli sati tišine i slutnje
a uši se tišine boje...
Vest o njemu se čula daleko
i svi u tišini nemoj plaču,
čekaju da im dobar glas donese neko
i u tom času, jauk se začu...
To majka vrisnu od bola
što joj razara grudi...
Napolju, vreme je stalo,
svima je srce puno studi...
I molimo se, molimo se za sreće malo...
Prolazi dan jedan, drugi pa treći,
a on samo leži nemo...
Više niko ne zna šta bi mogao reći
a nadu gubiti ne smemo!
Gledam je kroz maglu oka
tužnu i savijenu od boli...
Osećam da joj je rana preduboka
i znam koliko ga ljubi i voli...
Došli su kameni dani tuge i plača,
onog što kida iz duše...
Tešimo je da bude još samo malo jača
i da joj se nade kao zid ne sruše...
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Ovo je krik jedne žene
koja od bola ne korača
Ovo su kamene suze njene
LEDENA REKA PLAČA...
