Ako bih da biram između
moje istine i Tvojih laži,
šta bi me manje bolelo?
To kad bih znala,
da li bih Ti se ponovo nasmešila?
Da li bih ponovo zagrlila Tebe,
koji zapravo ne postojiš,
već si od mojih snova sazdan?
Uzaludni pokušaji da
moje usne Tvoje pronađu,
stvorili su Tvoj dah.
Moji ludi noćni damari
Tvom su srcu otkucaje poklonili.
Nervozni pokreti mojih ruku,
dok Te traže u neprozirnoj tmini,
stvorili su obrise Tvog tela.
Vrelina mog nemira,
poklonila Ti je život.
Tako si postao biće.
Ti, koji zapravo ne postojiš.