Latinica je srpsko pismo jer se njime koristio srpski jezik kroz vekove, a i danas. Latinicom su pisana mnoga dela Dalmatinske tj. Dubrovačke književnosti , i neke druge pokrajinske varijante srpske književnosti.
Mnogi Dalmatinski pisci, koji su pisali srpski, ne bi danas voleli da ih svrstavaju u Hrvate.
Nego, Hroboatose, vrati se malo nazad. Uspori malo, gde žuris. Nisi odgovorio na Rayelino pitanje. To nije u redu.
http://www.vjesnik.com/Article.aspx?ID=8A85F7D2-098D-410E-B445-26374C621C5E
RAZGOVOR Autor golema opusa
Luko Paljetak: Piscu slobodu ograničava volja njegovih likova
Luko Paljetak, cijenjeni dubrovački pjesnik, romanopisac, prevoditelj, esejist i dramatičar, autor golema opusa, u posljednje je vrijeme u središtu pozornosti domaće kulturne javnosti. Prije otprilike dva mjeseca kao bomba je odjeknula vijest da je Paljetak postao prvi pisac izvan Rusije koji je primljen u znamenitu Rusku akademiju književnosti. Paljetak je skromno i bez pompe prihvatio to veliko priznanje, a sada je objavljivanjem romana »Marin«, u kojem se bavi životom velikog Marina Držića, otvoren Zagrebački sajam knjiga. Neposredno nakon predstavljanja tog velikog dvosveščanog romana razgovarali smo s Lukom Paljetkom o Marinu Držiću, pisanju, romanima, ali i o velikom priznanju koje je dobio za svoj rad.
..............................................
Kada već govorimo o starim dubrovačkim piscima, što mislite o aktualnoj raspravi o uvrštavanju nekih klasičnih dubrovačkih autora u ediciju »Deset vekova srpske književnosti«?
Na to se uopće ne bih obazirao. Neka oni koji misle da su ti pisci njihovi čine što žele. Mi savršeno dobro znamo da nije tako i tu je kraj priče. Radite što hoćete, mi znamo što je istina. Uostalom, po istoj logici mi možemo reći da je Sterija naš pisac. No zašto bismo to uopće činili? Zato smatram da o tome uopće ne vrijedi polemizirati, za mene je to savršeno nepotrebno.
http://www.vecernji.hr/kolumne/nije-drama-kad-drzica-srbi-proglase-svojim-kolumna-288309
Hrvatska gibanica
Nije drama kad Držića Srbi proglase svojim
Prije nekoliko dana potpisao sam prosvjed Društva hrvatskih književnika protiv potkradanja hrvatske književnosti. Matica srpska posegnula je za hrvatskim renesansnim pjesnicima iz Dubrovnika i Boke kotorske, a u svoju veliku antologiju “Deset stoljeća srpske književnosti” namjerava još uvrstiti Marina Držića, Ivana Gundulića i bogtepitaj koga sve ne iz hrvatske književne baštine. Potpisao sam, premda nisam siguran da od takvog prosvjeda može biti mnogo vajde. Ne zbog toga jer protest nije opravdan, nego zbog toga jer je preozbiljan.
Da netko Cervantesa proglasi engleskim, Shakespearea talijanskim, Dantea ruskim, a Puškina španjolskim piscem, nitko takve tvrdnje ne bi shvatio ozbiljno. Zašto bismo se onda mi u Hrvatskoj uzrujavali ako netko za Držića kaže da je srpski komediograf i strpa ga u srbijansku biblioteku? Držić je taman toliko srpski koliko je Branislav Nušić hrvatski, a Gundulić se u srpske književne kanone uklapa na način na koji se u njih uklapa i vjenčić kajkavskih popevki. Mnogo je više logike u tvrdnji da su srpske narodne pjesme iz kosovskog ciklusa hrvatske nego u želji da hrvatska renesansa bude srpska renesansa. Srpska književna renesansa? Nije li to nešto kao hrvatska pravoslavna mistika?