u vreme mp3, aac, divx i ostalih kompresionih formata ukljucujici i .wav, lampas mu dodje kao gubljenje vremena.
Glasam za trandze, svih narodnosti, jer sta mi vredi lampas kad gramofonskih ploca i metal traka... nema vise.

Svi komprimovani i ustrojeni digitalni formati muzike meni zvuce tako golo i sterilno na lampasu da im izoblicenje iz trandzi nekako dodje prirodno poboljsavajuce. Poput Old Spice dezodoransa za domaceg obicnog zidara vlazog pazuha.
Onomad sam popravljao neki trakas sa koturima, lampas pojacalo (signal/sum <20dB) ali zvuk je nezamenjiv. Snimak iz dalekih 50'tih nekakva svadba snimana ugljenim mirkofonom, blago zavijanje, sum tek dozvoljava da se jasno razume sta govore i da se cuje muzika u pozadini ali je sve nekako prirodno, ne smeta, prija dusi... vremenom sam prestao i sum da cujem kada me je omadjijalo magicno oko vu-metra (ona ranija sa 2 lepeze u krugu). Izoblicenja postaju nekako prirodnija i neprimetna, nema zasicenja i zakucavanja. Ima li cega da je sterilno cisto u prirodi? Cak i tisina nije bez ikakvog suma.
Onda se vratih da slusam iPod na pro-logic AB Marancu... jer sve zvuci dovoljno odlicno
Nego da dopunim moj glas trandzama... jednim posebnim koji me je odusevio zvukom jer ima izoblicenja koja su najbliza lampasima: Proton D540 sa "DPD" kolom (izguglati: Dynamic Power On Demand). Jos uvek ga nisam cuo na pogodnim zvucnicima, tek sam nabavio dovoljno dobar gramofon... imam osecaj da bi razbio Infinity Kappa 6 zvucnike na atome i molekule samo jos da ih nadjem polovnjake.