Lajk i self-lajk

Hari Poter

Zainteresovan član
Poruka
261
Pokušao sam, više puta i na više tema, da lajkujem svoje postove.
Makar da iskažem neslaganje, ili da kliknem na zelenog "ironija", ali ne prikazuje mi opciju.
Kako mislite da skupim lajkove ako mi nije omogućeno? Mogu da lajkujem tuđe, ali tu nema bogznašta za lajk.
Može li nekako da se to sredi, da čovek može da lajkuje svoju mudru misao? (na fejzbuku može :) )
 
Evo ja sam ti dao, a samolajkovanje zaboravi. Ispašćeš narcis.
Više piši pa ćeš više i dobijati.
Ispašću?
Može da ispadne ko je unutra.

Slaba je vajda od tvog lajka, jedino da zaređaš po forumu i izlajkuješ sve što sam napisao.
Ne može se i ne sme čovek pouzdati u drugog.
Ja bih sada svim svojim postovima dao bar po jedan lajk.
Ti sjajni postovi, biseri mudrosti, svojom visprenošću, suftilnošću i kvalitetom svakako zaslužuju bar po jedan lajk.
Kada bih mogao da lajkujem svoje postove, ne bih morao da razmišljam da li ću dobiti, sam bih to rešio. Ti ne bi više imao stalnu obavezu da lajkuješ moje mudre reči.
 
Pustošenje se uobičajeno dešava oduzimanjem, otimanjem, odnošenjem svega vrednog,
a može se, čak mnogo brže i snažnije, opustošiti zatrpavanjem đubretom.
Politika otpora, ekonomija otpora i etika otpora su oružje ili alati za sprečavanje pustošenja.
Ali ti alati ne vrede ili su čak štetni ukoliko ne postoji jasan uvid i puna svest o prirodi razaranja.
Do te svesti se dolazi posmatranjem razaranja, zatrpavanja, a zatim razumevanjem viđenog.

Demokratijom nazivamo obezvlašćenu oligarhiju, tranzicijom nazivamo povlađivanje snažnijem, a slobodom nazivamo dužničko ropstvo. U toj izvrnutoj stvarnosti imate izbor: ili da padnete u apatiju koja vodi sve bržem propadanju, ili da se pobunite i iz pobune delate. Snažno, ali ne široko nego ciljano.
Nepružanje otpora pustošenju postaje pravilo, i opravdava se fleksibilnošću, tolerancijom, prijateljstvom, altruizmom, podržavanjem inicijativa, slobodom i pravom svakoga da slobodno ruši i zatrpava.
Sloboda je dobra samo kada ima okvir i svrhu. Znam, reći ćete da to nije sloboda; zovite je kako želite ali je ne kvarite.
Ne treba unositi pravila rušilačkog neoliberalizma u svoju kuću.
Sistemska korupcija je u službi anti-razvoja. Rast postoji, ali to nije rast u vis. Trka ka dnu ubrzava. To, iako ne želite da priznate, nije trka, nego pad.
Pucanje u vazduh nikoga ne plaši. Pucanje u noge povlači sankcije. Zmija se tuče u glavu.
 
Pustošenje se uobičajeno dešava oduzimanjem, otimanjem, odnošenjem svega vrednog,
a može se, čak mnogo brže i snažnije, opustošiti zatrpavanjem đubretom.
Politika otpora, ekonomija otpora i etika otpora su oružje ili alati za sprečavanje pustošenja.
Ali ti alati ne vrede ili su čak štetni ukoliko ne postoji jasan uvid i puna svest o prirodi razaranja.
Do te svesti se dolazi posmatranjem razaranja, zatrpavanja, a zatim razumevanjem viđenog.
 
Nadmudrivanje muzikom, nadmudrivanje slikama... takmičenje.
Kapitalizam nas uči da mi više nismo saradnici i saveznici nego ljuta konkurencija. I progutali smo tu kapitalističku laž kao Đinđić žabu..

Ono što nas tera na nadmudrivanje i nadgornjavanje je lični osećaj sopstvene bezvrednosti. Iluzija je da cemo postati vredniji i bolji kada pregazimo nekoga.
Osećaj lične bezvrednosti i društvene beskorisnosti je ušao u ljude.
Na poslu, kod kuće, na šalteru, u saobraćaju, nigde čovek ne dobija poštovanje. Poštovanje kao potvrdu da je živ, da postoji.
Reč. Običnu reč od nekoga od koga ne zavisi i ko od njega ne zavisi.
Čovek je pretvoren u broj.

Čovek je socijalno biće i njemu je potreban razgovor. Ne takmičenje, to ga pritiska ceo dan. Običan razgovor daje potvrdu da je živ i da nije bezvredan.
 

Back
Top