Labudova pjesma

Kad labudovi snježnobijeli
svoj posljednji ples plešu
i njihova gorda grla
kao zlatne strune podrhtavaju
od ljepote melodije
kad se rijeka smiri
pa u tišini motri
taj veličanstveni trenutak
a vjetar lagano miluje njihove perjanice
kad zvijezde sramežljivo blistaju
pred tom ljepotom skrivajuć lice
tad u srcu se radja pjesma nad pjesmama.
To pjesma je o tebi u kojoj se snovi i stvarnost
susreću u trenutku bezvremenom.

Riada

 

[domatrios]

Da li labudovi stvarno imaju svoju labuđu pesmu
ili je to samo mit?
Ako je mit, onda je značenje tog pojma još vrednije.

Petar II Petrović Njegoš – Gorski vijenac:
"Labuđi dan, pjeva pjesma tuga,
a smrt mi je brat rođeni sad."

 

[Riada]

Da li labudovi stvarno imaju svoju labuđu pesmu
ili je to samo mit?
Ako je mit, onda je značenje tog pojma još vrednije.

Petar II Petrović Njegoš – Gorski vijenac:
"Labuđi dan, pjeva pjesma tuga,
a smrt mi je brat rođeni sad."

Mislim da to ipak više naginje mitu.
Ma kako bila tužna labudja pjesma,ona u sebi nosi posebnu ljepotu.
Baš zato što je posljednja.