Vrijeme prolazi, sa sobom nas nosi, ali slabo liječi rane. Od tog sam osjetila malo, gotovo ništa. Nisam se pouzdavala u to, sama moram proći. Ali, koliko sam ga osjetila, jer vrijeme se ne može uhvatiti, nije mi izliječio m^uku. Da nije prijatelja, da oni nisu svaki sa svojom toplinom i snagom tu, vrijeme bi me i odnijelo. Imala sam iza sebe lijepih trenutaka, posebnih i nekih iznimnih koji nikako nisu mogli nestati i ne biti moji, oni su učinili svoje. Ipak, kad je teško, a teško je zaista, i ne samo zato što to sami mislimo, vrijeme nam nikad nije saveznik