Kusturica

Kusturica je napravio Andricgrad i samo zbog toga, da ne gledamo dalje, je zaduzio generacije i generacije Srba pa ne vidim razlog da se napada zbog bio cega.
Cime mi mozemo da se pohvalimo? I to malo kvaliteta sto uspe da se probije uprkos nasem tradicionalnom podmetanju noge i zabadanju noza u ledja, mi na kraju popljujemo.

Iskreno me je sramota da citam baljezgarije na ovom forumu ali i to je tipicno srpski, da pljunes u vis na nekog kome nisi ni do kolena pa kad se to sto si pljunuo vrati (zbog gravitacije, a ne zbog zavere ili magije) onda je Tito kriv sto nije ziveo vecno. I tako...
 
Kusturica je napravio Andricgrad i samo zbog toga, da ne gledamo dalje, je zaduzio generacije i generacije Srba pa ne vidim razlog da se napada zbog bio cega.
Cime mi mozemo da se pohvalimo? I to malo kvaliteta sto uspe da se probije uprkos nasem tradicionalnom podmetanju noge i zabadanju noza u ledja, mi na kraju popljujemo.

Iskreno me je sramota da citam baljezgarije na ovom forumu ali i to je tipicno srpski, da pljunes u vis na nekog kome nisi ni do kolena pa kad se to sto si pljunuo vrati (zbog gravitacije, a ne zbog zavere ili magije) onda je Tito kriv sto nije ziveo vecno. I tako...

zadužio generacije i generacije... Srba
je l' to ono kada ti neko nešto "da(je)" a da mu nisi ni tražio. kada deca nose križ očeva. kada se vrednuješ na osnovu pređašnjeg, dobrog ili lošeg?

da ne gledamo dalje...
a zašto ne bismo gledali dalje? zašto šire kada može uže?

čime mi možemo da se pohvalimo...
"hvaljenje" - poredak vrednosti u kome sebi pripisuješ vrednost drugoga, jer si sam lišen vrednosti. zašto bi se iko hvalio svojim "velikanima". zašto je kustutica moj/tvoj/naš. čemu personalizovanje vrednosti (na ličnom planu) i koleketiviziranje vrednosti (na nivou nacije/kulture/pravoslavlja). zašto je kritika jednaka pljuvaljanju. zašto je propitivanje jednako negaciji?

tipično srpski...
opet razmišljanje u kolektivnim kategorijama. nema ničeg tipičnog kod kolektivnog, osim naravno predstave o tipičnom koja nije ništa do pervertirana stvarnost. ne postoji SRPSKO - kao što ne postoji "američko, francusko, jidiško".

nisi ni do kolena...
ovaj iskaz bi trebao da podrazumeva da "neko" nema pravo da kritikuje (pljucne) "nekog" jer neko u tvom vrednosnom habitusu stoji kao "NEKO", što proizvodi da si i ti "Neko" koji se okorištava o "potvrđen" (...) autoritet, a samim tim i više vredno neko, jer ti ZNAŠ, nosilac si vrednosti koja prosuđuje nekoga. Na koncu, koja je razlika između tebe koja potvrđuješ ustaljeni autoritet, i nekoga ko ga poriče. To je polje vrednovanja. Osim, što ti ne vrednuješ, tj. ne argumentuješ, već samo "braniš", ustoličavaš autoritet kome se nakrivila stolica, pa brže-bolje gledaš da stvar ispeglaš, jer ako se krivi stolica tvom priznatom "bogu" to znači da se i ti malo "nakrivljuješ".
 
primećujem da postoji solidan procenat ljudi kod nas koji mrzi Kusturičin lik i delo , moram da priznam da mi nisu jasni uopšte. Kusturicu kao javnu ličnost ne volim ni ja nešto, ali ne znam kakve veze to ima sa njegovim filmovima.. čovek ima jedno 3-4 genijalna filma , da je samo jedan od njih uradio bio bi legenda za života.

1. Dom za Vešanje
2..Underground
3. Sjećaš li se Doli Bell
4. Otac na službenom putu
 
zadužio generacije i generacije... Srba
je l' to ono kada ti neko nešto "da(je)" a da mu nisi ni tražio. kada deca nose križ očeva. kada se vrednuješ na osnovu pređašnjeg, dobrog ili lošeg?

da ne gledamo dalje...
a zašto ne bismo gledali dalje? zašto šire kada može uže?

čime mi možemo da se pohvalimo...
"hvaljenje" - poredak vrednosti u kome sebi pripisuješ vrednost drugoga, jer si sam lišen vrednosti. zašto bi se iko hvalio svojim "velikanima". zašto je kustutica moj/tvoj/naš. čemu personalizovanje vrednosti (na ličnom planu) i koleketiviziranje vrednosti (na nivou nacije/kulture/pravoslavlja). zašto je kritika jednaka pljuvaljanju. zašto je propitivanje jednako negaciji?

tipično srpski...
opet razmišljanje u kolektivnim kategorijama. nema ničeg tipičnog kod kolektivnog, osim naravno predstave o tipičnom koja nije ništa do pervertirana stvarnost. ne postoji SRPSKO - kao što ne postoji "američko, francusko, jidiško".

nisi ni do kolena...
ovaj iskaz bi trebao da podrazumeva da "neko" nema pravo da kritikuje (pljucne) "nekog" jer neko u tvom vrednosnom habitusu stoji kao "NEKO", što proizvodi da si i ti "Neko" koji se okorištava o "potvrđen" (...) autoritet, a samim tim i više vredno neko, jer ti ZNAŠ, nosilac si vrednosti koja prosuđuje nekoga. Na koncu, koja je razlika između tebe koja potvrđuješ ustaljeni autoritet, i nekoga ko ga poriče. To je polje vrednovanja. Osim, što ti ne vrednuješ, tj. ne argumentuješ, već samo "braniš", ustoličavaš autoritet kome se nakrivila stolica, pa brže-bolje gledaš da stvar ispeglaš, jer ako se krivi stolica tvom priznatom "bogu" to znači da se i ti malo "nakrivljuješ".

Stvarno bih volela da je moguce ziveti u stvarnom svetu i pricati o tome o cemu ti pricas.
Taj moj vrednosni habitus je ono sto stvrno postoji nasuprot tvome idealnom i promisljenom shvatanju koje je sasvim logicno ali daleko od realnosti.
Sve se vrednuje na osnovu toga sto ti je neko ostavio, od ociju, nosa, preko mesta rodjenja do ambicija, snova...
Mozemo da gledamo i dalje i sire, narocito kad govorimo o nekome ko je mnogo vise cenjen i postovan u svetu nego u svojoj kuci.
Kolektivno jeste takvo jer je po svojim tipicnim karakteristikama odvojeno od opsteg.
Razlika je u nijansama jer ja ne pljuckam, ne peglam i ne ustolicavam zato sto sam nesigurna, i branila bih cak i tebe ili nekog prosjaka ako je to sto on radi ok, a neko ga bez razloga napada.
 
primećujem da postoji solidan procenat ljudi kod nas koji mrzi Kusturičin lik i delo , moram da priznam da mi nisu jasni uopšte. Kusturicu kao javnu ličnost ne volim ni ja nešto, ali ne znam kakve veze to ima sa njegovim filmovima.. čovek ima jedno 3-4 genijalna filma , da je samo jedan od njih uradio bio bi legenda za života.

1. Dom za Vešanje
2..Underground
3. Sjećaš li se Doli Bell
4. Otac na službenom putu

:ok: .
 

Back
Top