- Poruka
- 388.920
Pas je oduvek bio tamo gde su ljudi, ali, sve do tridesetih godina 20. veka na beogradskim ulicama prizor psa koji ima vlasnika nije se viđao. Pasa lutalica, u čoporima, gradu, nažalost, nikad nije manjkalo, još od otomanskih vremena. Ali onih, posebno gajenih da budu kućni ljubimci i članovi porodice… Pa, toga baš i nije bilo.
Ta moda je kasno stigla u Beograd, kada je držanje psa, po mogućstvu nekog rasnog hrta ili ovčara, postala stvar prestiža među beogradskim bogatašima. Modu su ubrzo preuzeli i malo slabije stojeći sugrađani koji su pak hteli da prate trendove po uzoru na one na najvišim društvenim pozicijama. Jer ranije se znalo: psi su tu da čuvaju avliju i kuću, i nije bio red da se puštaju izvan dvorišta kakva su nekad sačinjavala najveći deo beogradske varoši. A tu su bili i poreznici koji su jurili vlasnike jer se za držanje pasa plaćala i taksa.
Bila je prava atrakcija u to vreme videti lepog, rasnog psa. Ili, na primer, pudlicu. Za razliku od tih vremena, danas Beograđani koji žele psa lako mogu da priušte željenu vrstu i lako nađu prodavca, nesvesni koliko je to nekad, ne baš tako davno, bio veliki društveni iskorak.
Ono malo slika što danas možemo da vidimo, a prilike za fotografisanje sa psima na ulici bile su retkost, izgledaju simpatično.
(kaldrma)
Gordana Bajloni sa svojim psom u bašti Bajlonijeve vile u Kneza Miloša (iz kolekcije Miloša Jurišića)
Ta moda je kasno stigla u Beograd, kada je držanje psa, po mogućstvu nekog rasnog hrta ili ovčara, postala stvar prestiža među beogradskim bogatašima. Modu su ubrzo preuzeli i malo slabije stojeći sugrađani koji su pak hteli da prate trendove po uzoru na one na najvišim društvenim pozicijama. Jer ranije se znalo: psi su tu da čuvaju avliju i kuću, i nije bio red da se puštaju izvan dvorišta kakva su nekad sačinjavala najveći deo beogradske varoši. A tu su bili i poreznici koji su jurili vlasnike jer se za držanje pasa plaćala i taksa.
Bila je prava atrakcija u to vreme videti lepog, rasnog psa. Ili, na primer, pudlicu. Za razliku od tih vremena, danas Beograđani koji žele psa lako mogu da priušte željenu vrstu i lako nađu prodavca, nesvesni koliko je to nekad, ne baš tako davno, bio veliki društveni iskorak.
Ono malo slika što danas možemo da vidimo, a prilike za fotografisanje sa psima na ulici bile su retkost, izgledaju simpatično.
(kaldrma)
Gordana Bajloni sa svojim psom u bašti Bajlonijeve vile u Kneza Miloša (iz kolekcije Miloša Jurišića)