
Pronasla sam viziju moga sna:
kucica iz mojih snova
okruzena zelenilom cela,
negde na pustom mestu
romanticna i bela...
I gledam je, ocima ne verujem svojim,
zar je neko zavirivao u moje snove?
Ispred nje je klupa
ispred klupe reka...
stoji tako sama i na mene ceka...
Okolo mi samo ptice drustvo prave,
priroda snovima okupana stoji...
Sve je na svom mestu
bas kako sam htela ja da je obojim.
Nigde puta nema,
od nje se ne ide...
toliko sam srecna
sto je danas videh...
Mislim da bih u njoj
ceo zivot bila...
jos da si ti sa mnom
ne bih iz nje izlazila!
Nigde zive duse, samo ptice poje
nek mi ove slike u secanju stoje...
Ovaj raj na zemlji, bio je moj san
dok mi stvarnost nije pokvarila dan...
Imate li vi vasu viziju?