Krugovi

Oko Sunca se sapliću dani
Plamen želi da napustim svet
Kroz pustošna polja jure orkani
Komete na nebu traže svoj rep.
Senke se bacaju na tlo kojeg nema
Vakuum u duši, prostor od dna,
Obliveno znojem, mrtvačko čelo
U gomili ljudi jedno ništavno "ja".
Nemir, teskoba. Zatvaraju vrata
Prozora nemaš, daju ti zid
Spolja je večnost, unutra je zlato
Razbijeno staklo i tanana nit.
Zajedno sami, hodamo bosi
Seta je svuda, svejedno je kud.
Konac se kida, korak ih boli
Nekad se sretnu, i vrate na put.
Krug izvan kruga, blato u tami
Život se vrti kroz izmišljen tren
Nikada srećni, zauvek sami
Životu i smrti siguran plen.
 
:think::klap:
Evo nešto slično, msm kružno, ali ima i pozitive :sanke:

TRČANJE DO SVENUĆA


Ova ruža, zar nije kao život?
Krug u krugu i sve u krugu
podješ iz centra stvoren iz strasti
trčiš i trčiš krugove svoje
nekad su lepi, nekad su ružni
i sve su veći krugovi ludi
dok trkač te drugi il' ljubi il' sudi.
Staze su sve duže a snage sve manje
al' zato osećaj raste li raste
zamenjuje snagu, vreme i moć.
Na dugim stazama odluta pogled
u nešto lepo da skrije umor
dodir i reč odmore dušu
zagrljaj dragi obasja tugu
osećaj tada dertove zdrobi.
Važno je samo
dok trčiš u krugu
da ima ko da te voli,
da imaš i ti koga da voliš
pa makar bio prijatelj samo
osećaj je ono što imamo da damo
dok ka svenuću trčimo lagano.
 

Back
Top