Gospod ne daje veći teret
no što možeš podneti,
a zašto onda, Bože,
čujem kako mi kosti krckaju
pod teretom nepravde?
Rođena kao borac,
kao krstaš vodim svoje ratove,
ni sa kim ne sklapam paktove,
sama i svoja.
I ne vidim da bitke dobijam,
da predamnom prepreke nestaju,
kao baloni od sapunice
kad se raspuknu.
Vidim zid,
hladan, taman i siv,
i jednu visoku priliku
kraj njega, zelenih očiju
i već prosedih brčića,
koja mi ne da dalje.
Stoji i gleda u mene,
ne da mi preko zida,
ni kroz njega,
ovom tvrdom glavom,
iz njegovog rebra
nastalom.
Savest je najteži teret
za nositi,
kad je imaš,
kad ne spava,
kad ti na kičmu legne.