kroz ponoć nijemu

...ćujem kako vani škripuće vjetar u granama...a tišina mi leži na trepavicama dok pokušavam smisliti naćin kako da malo odspavam do jutra..iako, i kad spavam kao da sam budna i oči mi gledaju kroz filter od zvijezdanog neba...pitam se ima li na ovom svijetu neka srodna duša koja također čita tišinu s smrznutih prozora svog grada...negdje u daljini čujem i kloparanje vlakova po tračnicama, bar znam , i neki strojovođa je budan i vozi umorne putnike na njihova odredišta..bar znam..nisam sama sa ovom tišinom koja mi probija bubnjiće vrišteči od bola i samoče..

 

[Romanticus]

Prelepo Djurdjevak......... Odavno ne procitih slican tekst.......naici ce vec on.....ne sekiraj se....... cista 5-tica za text........

 

[Forma_Ideale]

Lepo. Baš mi se dopada. Hrvatske reči umeju nekako... da daju "mekoću" tekstu. I govoru.