(Svi radovi mogu se pronaći ovde)
Kroćenje vetra
Sušta je arogancija
pomisliti da je to uopšte moguće.
Krstare nebom ovenčani lovorom
obesno likujući
što su hirovitog vetrenog pastuva zajahali.
Svečano ga proglašavaju zauzdanim.
Da li su pripitomili prevrtljivu neman rečnu
ako su naučili da plutaju na njenim nedrima?
Vajni osvajači ne znaju
za izvesnu pogibeljnost skoka na leđa vetra
sem kad su od njega izabrani,
od detinjstva prizivani i mamljeni,
uzgajana im krila neposlušnosti,
navođeni da poveruju da su prepredeni,
odvažni lovci,
kuraženi u slepoj drskosti
bez koje nema leta do nadljudskih visina
da mu dveri prozračno nebeske
ne odzvanjaju promajnom tugom pustare.
Recite vi meni -
ko je tu koga ukrotio?
Poslednja izmena: