Krindžofobija

Jasno, jasno. Daj jednog najnabeđenijeg krindžnog sada već cvata, koji je tebi najviše namučio utrobu, ako ima neki da se izdvaja, mada znam da pričaš uopšteno.
A maniri, ja imam tikove u prisustvu te riječi
Pa najpre mislim na preopterecenost patetikokom u pismima, sto ljubavnim, sto neljubavnim, koja je bila norma ondasnjeg doba. Nedavno sam citao Floberova pisanija njegovoj ljubi, to je uzas zivi, puno mansplainovanja, gaslajtovanja, nepotrebno nakicenih, kicastih fraza, kao arhitektura gasterbajterskih romskih naselja. Da ne govorim o ovdasnjim javnim delatnicima (Ducic kao olicenje svega od cega covek moze da zacrveni od neprijatnosti npr) koji su pisali o drzavi, sa vise patetike nego pomenuti Flober spram svoje ljubavnice.

Poenta: niti ljudi danas onako izjavljuju ljubav, niti cak i najveci nacionalisti ne govore tako, tako da je cela ta epoha jedan veliki krindz iz danasnje pozicije gledano.
 
Pa najpre mislim na preopterecenost patetikokom u pismima, sto ljubavnim, sto neljubavnim, koja je bila norma ondasnjeg doba. Nedavno sam citao Floberova pisanija njegovoj ljubi, to je uzas zivi, puno mansplainovanja, gaslajtovanja, nepotrebno nakicenih, kicastih fraza, kao arhitektura gasterbajterskih romskih naselja. Da ne govorim o ovdasnjim javnim delatnicima (Ducic kao olicenje svega od cega covek moze da zacrveni od neprijatnosti npr) koji su pisali o drzavi, sa vise patetike nego pomenuti Flober spram svoje ljubavnice.

Poenta: niti ljudi danas onako izjavljuju ljubav, niti cak i najveci nacionalisti ne govore tako, tako da je cela ta epoha jedan veliki krindz iz danasnje pozicije gledano.
Ei da se Flober tako glupirao, već duže vreme se kanim da pročitam ta pisma, sad jedva čekam da vidim dokle je išao.

Bogami, pričaj u svoje ime, ja nekad izjavljujem ljubav kao devetnaestovekovkinja. U inat zastrašivanju patetikom, i silnom bežanju od iste. Mada naravno da to onda nije patetika, nego tik nad ivicom, lepo jedno mesto.
 
Ei da se Flober tako glupirao, već duže vreme se kanim da pročitam ta pisma, sad jedva čekam da vidim dokle je išao.
Mnogo serucka i gaslajtuje, procitaj, kratka su
Bogami, pričaj u svoje ime, ja nekad izjavljujem ljubav kao devetnaestovekovkinja. U inat zastrašivanju patetikom, i silnom bežanju od iste. Mada naravno da to onda nije patetika, nego tik nad ivicom, lepo jedno mesto.
Pa je, ali to radis tu i tamo, devetnaestovekovnicarima je to bilo normy
 
Da li je u današnje vreme najstrašnija stvar koja može strefiti živa čoveka to da ispadne krindž pred uvek budnim sudijama?

Komunicirate sa nekim, čini vam se da vam kuloća kulja iz očiju, osećate se sjajno. Ali iznenada vam padne na pamet da se osmotrite krindžofobičnim očima. I šta dobijamo - odjednom vam svaka vaša rečenica zvuči krindž i dođe vam da se časkom prošetate u Dunav.

Kako prevazići strah od nehotičnog krindža i živeti u miru sa sobom?

(tema je na ljis-u zato što ove metode upošljavano najviše u razgovorima sa suprotnim polom)
Posve sam kul. Nemam tih problema. Najbolja sam.
 
Osetljivost na krindž postaje sve prisutnija. Treba se paziti, čovek (pogotovu stariji) može lako da zagazi u ovaj domen i bude ismejan iza ledja. Pogotovu se na preteranu osećajnost gleda kao na krindž. Zato pazimo šta kome govorimo i kojoj budali se otvaramo.
 

Back
Top