
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
KRILA
Kad god poletim u poslednje vreme
Tišinom tudjom bivam oborena
sada…..
plašim se i da raširim krila
duša mi gugutkice prestaje da sniva
samo još nežna muzika po nekad samo meni svira
suze notom na letove prošle priziva
tišina je sopstvena tiho okiva…
PS Dobro jutro blogeri.....
